Osnovni problem je što je ova firma napravljena da funkcioniše u jednoj BH cjelini odnosno kompaktnoj BH elektroprivredi sa svim svojim pogonima na teritoriji cijele države. A sada imamo tri elektroprivrede i jedn od mogućih rješenja je spajanje dvije elektroprivrede gdje bi omjer načina proizvodnje HE:TE bio skoro optimalan i gdje bi se lakše mogli isporučivati subvencionirani viškovi prema Aluminijumu od strane te objedinjenje elektroprivrede.
Ima li neko hrabrosti da im predloži takvo rješenje?
Ako je stručnjak Brajković godinama vodio Aluminijum i imao neku viziju zašto je onda previdio glavne faktore u svom poslovnom sektoru a to su tržišna cijena struje i aluminijuma i tako firmu ostavio u ovakvom problemu. Zašto se išlo na izgradnju pogona nekih lakih ingota ( i sličnih ulaganja") umjesto da su tražili rješenje za vlastiti izvor energije dok su još imali dobiti?
Ali sada imaju načina da svoje probleme prebace na svog "vlasnika":
Visoki troškovi električne energije i daljnji pad cijene aluminija glavni su uzrokci gubitaka mostarskog Aluminija u 2012. i 2013. godini, kazao je direktor ove kompanije koji uskoro napušta ovu poziciju Ivo Bradvica.
To je, prema Bradvičinim riječima, argumentirano i precizno navedeno u Studiji o mogućnostima restrukturiranja Aluminija d.d. Mostar koju su, nakon šest mjeseci napornog rada, načinili sedamnaest doktora nauka s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Splitu, a koja je danas objavljujena i na službenoj mrežnoj stranici Aluminija.
- Cijena električne energije u 2012. godini dosegnula je rekordne iznose, što je, uz porast cijena ostalih bitnih ulaznih sirovina, rezultiralo gubitkom u iznosu od 65,8 miliona KM. Taj negativan trend nastavljen je i u prvom polugodištu 2013. godine pa i sve do danas. U tomu razdoblju još i više rastu troškovi električne energije (u ukupnim troškovima sudjeluju s 31,4%), a poslovni rezultat društva jest novi gubitak, kazao je Bradvica.
On je napomenuo kako proizvodnja aluminija traži izrazito velike količine energije i kako udio cijene utrošene energije u cijeni tone gotovoga proizvoda, u svjetskim razmjerima promatrano, iznosi između 20 i 25 posto, dok je to kod Aluminija iznimno visokih čak 60 posto.
- Da je kojim slučajem Aluminij d.d. Mostar smješten desetak kilometara sjevernije (prema Jablanici), njegov bi poslovni ishod u 2012. godini bio gubitak u visini od samo 23 miliona KM, a da je kojim slučajem smješten petnaestak kilometara istočnije (prema Nevesinju), njegov bi poslovni ishod bio za čak 88 miliona KM bolji od iskazanoga gubitka u 2012. godini i imali bismo oko 22 miliona KM dobiti (a ne gubitka). Posebno napominjem kako se ti primjeri mogućih poslovnih ishoda Aluminija odnose na poslovanje, vjerovali ili ne, u istoj državi – Bosni i Hercegovini, istakao je Bradvica.
Govoreći o berzanskoj cijeni metala, na koju imaju uticaj najveći svjetski trgovci aluminijem čiji špekulativni poslovi imaju za posljedicu da su svi proizvođači primarnog aluminija trenutno u najtežem finansijskomu stanju u prodajnom lancu. - Uzrokom toga, osim pada burzovne cijene aluminija, jest i rast cijene svih energenata. Poznato je, naime, kako niske cijene mogu biti uzrokom i izvorištem neracionalne potrošnje, ali isto tako visoke cijene mogu biti uzrokom uništenja industrija od posebnoga značaja za FBiH, kazao je Bradvica.
Takođe, u spomenutoj je studiji navedeno i kako je Aluminij prinuđen plaćati neprimjereno visoku cijenu električne energije, koja u strukturi troškovnog inputa, u odnosu na berzansku cijenu aluminija, u 2013. godini iznosi više od 60 posto, čime je njegov tržišni opstanak vrlo upitan.
- Od svih troškova na koje Uprava ne može utjecati, a koji čine izniman potencijal u korištenju Strategije, apsolutno se na prvomu mjestu navode troškovi potrošnje električne energije.Trend snižavanja berzanske cijene metala i povišenja cijene električne energije na domaćemu tržištu nastavljen je i u 2013. godini (prosječna cijena aluminija na LME-u za prvi kvartal 2013. godine iznosila je 1.966 USD/t), što ukazuje na nužnost hitnog iznalaženja drukčijeg načina rada Aluminija, na dugoročno održivim osnovama, istakao je Bradvica.
Dodao je kako je iz ovih podataka vidljivo da Aluminij nije mogao niti može uticati niti na cijenu električne energije niti na cijenu metala, uz napomenu da cijena električne energije predstavlja područje na koje se u BiH ipak može i mora uticati.
- No, to su samo naša opažanja, tvrdnje i poruka za resornoga ministra Trhulja, koje može tretirati i kao upite, adresirane na njegovo ime, kazao je Bradvica.
Naveo je i kako je u studiji navedeno da je potrebno zakonski regulirati da se prvo električnom energijom podmire korisnici u FBiH, a tek nakon toga omogući njezino izvoženje.
- U tomu smjeru bio je i zaključak Skupštine FBiH koji nikada nije oživotvoren u praksi i, dok elektroprivrede BiH i HZHB izvoze viškove struje, najčešće tu istu izvezenu struju kupuje Aluminij, ali prema bitno višim cijenama, čime se izravno povećava troškove proizvodnje Aluminija i podriva se njegovu kapitalnu snagu, a što držim pitanjima koja su u isključivoj mjerodavnosti resornoga ministarstva.Ipak, namjesto bavljenja ovim stvarima, resorni ministar Trhulj uporno ističe i iznosi neistine, tvrdeći kako je domaća struja najjeftinija u Europi, u čemu ga zorno demantira naš ugovor sa slovenskom tvrtkom GEN-I, s kojom smo postigli cijenu koja je za 5 €/MWh jeftinija od one koju plaćamo Elektroprivredi HZHB. Resorni ministar ističe i kako je poslovanje Aluminija tajnovito, kao da nije redovito dobivao izvješća o poslovanju Aluminija te Statut i sve naše druge akte. Poseban, pak, biser ministra Trhulja jest svrstavanje Aluminija u javna poduzeća, što je zaista svjedočanstvo njegova elementarnog nepoznavanja struke i resora kojemu je na čelu, čak i nakon ovoliko godina ministriranja. Posebna je, pak, priča što je u posljednjemu javnom istupu prizivao za Aluminij jednaki scenarij kao u Hidrogradnji. U svemu tomu, on uporno preskače čak i spomenuti obveze subvencioniranja proizvodnje u Aluminiju, kao da uopće nije članom Vlade FBiH koja je na sebe preuzela tu obvezu. S tim u svezi, posebno zabrinjava i traži veliku pozornost Trhuljevo izmišljanje činjenica, primjerice da je Vlada FBiH preuzela obvezu subvencioniranja, ali tek godinu dana nakon registracije, što nigdje ne stoji napisano i što jednostavno nije istinom. Razlozi zbog kojih ovo čini, samo su njemu znani. Nadalje se postavlja pitanje zašto je tzv. šibenski prijedlog rješenja našega posljednjega problema, u smislu blokade računa, došao baš isključivo na Trhuljevu adresu – možda slučajno, jednako kao što je možda isto slučajno i to što ministar nije na razmatranje iznio i prijedlog kojega mu je uputio predsjednik FBiH, istakao je Bradvica.
Napomenuo je kako je Trhulj u petak, 11. oktobra, na sastanku koji je održan u njegovu uredu, u prisustvu predsjednika FBiH, kazao kako se ne će ništa dogoditi do 18. oktobra, za kada je bio zakazan sastanak kod predsjednika Vlade FBiH, da bi, za samo 30 minuta, Aluminij dobio obavijest o blokadi računa, na što se ministar nije niti očitovao, "što samo potvrđuje kako je sve to urađeno uz njegovu punu saglasnost".
Bradvica je objasnio i zašto niije ugašena proizvodnja Aluminija iako pri ovakvim cijenama električne energije i cijeni metala, nema smisla dalje proizvoditi.
- Nismo to učinili iz dva razloga. Prije svega jer smo duboko svjesni kako bi to, kao izravnu posljedicu, imalo desetak tisuća novih radnika na ulici i kako bi neminovno izazvalo socijalne, političke pa i svake druge nemire. Drugim je razlogom to što je, ubrzo nakon Odluke NV-a Aluminija, s Vladom FBiH potpisan Aneks br. 8 Sporazuma o rješavanju otvorenih pitanja između Vlade FBiH i Aluminija, kojim se Vlada FBiH obvezala subvencionirati proizvodnju aluminija, što se, kako god to tumačili, mora tretirati na način da je Vlada preuzela na sebe obvezu utjecanja na ono što Vlada može učiniti, a Aluminij ne može, kada je u pitanju proizvodnja aluminija. Dakle, govoreći o Aluminijevim perspektivama za budućnost, što je posebno značajno u svjetlu ovih posljednjih događanja, odgovorno tvrdim kako Aluminij nema nikakove perspektive s ovakovim odnosom, stajalištem i ponašanjem Vlade FBiH, posebice Ministarstva industrije, energetike i rudarstva u Vladi FBiH, istakao je Bradvica.
Govoreći o blokadi računa Aluminija, kazao je kako je bio izložen velikim pritiscima raznih interesnih grupa koje su,kako je kazao, neprincipijelno i nekorektno, nudile svoje načine iznalaženja rješenja za Aluminij.
- Sada je više no jasno kako niti cijela Uprava EPHZHB nije bila za uvođenje blokade računa Aluminiju, što samo potvrđuje tezu o interesnim skupinama pa ovom prigodom želim iz toga cijelog konteksta izuzeti samo jednu osobu, a to je predsjednik Vlade FBiH kojemu se, procjenjujem, neke stvari ne prezentira istinito i, zapravo, kojemu se dosta toga radi iza leđa. On je, zapravo, jedini u Vladi FBiH, svojim posebnim angažmanom, doprinio da i ovoga puta dođemo do rješenja, ali je vrlo znakovito to što su se obadvije blokade Aluminija dogodile u vremenu predsjednikova izbivanja iz države. Za ovu je posljednju čak odabran dan uoči Bajrama, s očitom nakanom izazivanja što većega problema, kazao je Bradvica i dodao da postignuto rješenje nikako nije dugoročno i neće biti sve dok ne bude riješen problem cijene električne energije i način plaćanja računa za kupljenu struju.
Dodao je kako je Uprava tvornice i u kriznom razdoblju, uspjela provesti nekoliko novih programa (plinofikacija, nova ljevačka peć i nova linija za proizvodnju malih ingota), vratila je u svoje ruke silos u Luci Ploče, sanirala ratom razorenu Tvornicu glinice i unovčila zaostale sirovine u njoj te tako stvorila pretpostavke za izgradnju energane u svojem krugu.
- Ono na što smo posebno ponosni jest da smo uspjeli svaku plaću isplatiti na vrijeme i u cijelosti, uz to platili smo i sve doprinose i poreze državi te, različnim mjerama, održavali potrebnu likvidnost, pri čemu smo i nadalje nastavili smanjivati broj zaposlenih i rezati sve druge troškove, a krunom svojih postignuća držimo potpisivanje Aneksa br. 8 s Vladom FBiH te registriranje svih dioničara i dionica Aluminija u RVP-u, istakao je, između ostalog, Bradvica
Na kraju, podsjetio je da je odlučio da, na prvoj sjednici novog saziva Nadzornog vijeća u novembru, Uprava Aluminija stavi svoj mandat na raspolaganje
- Smatram korektnim, pošto će u novomu sazivu NV-a biti delegirana i tri člana u ime državnoga kapitala, dakle u ime Vlade FBiH, da na prvoj nastupnoj sjednici mogu i imaju mogućnost ocijeniti rad i ponašanje ove uprave u vođenju Tvornice i dati joj ili uskratiti povjerenje. Drugi razlog je to što bih svakako išao u mirovinu strogim početkom sljedeće godine, obrazložio je Bradvica.
