Radnici s pravom u strahu: Tajni plan za Bosnalijek
Srijeda, 31 Srpanj 2013 09:57
Indikator.ba
Dok traje sudska bitka oko Bosnalijeka, otkrivamo kako je porodica Arslanagić planirala preseljenje Bosnalijeka u Rusiju, jednim dijelom u Hrvatsku, te kako je planirana proizvodnja lijekova u Indiji, piše Oslobođenje.
Također, donosimo koja je uloga nedavno smijenjenog vršioca dužnosti izvršnog direktora za marketing i prodaju Bojana Kebe. Skupština dioničara Bosnalijeka, jula prošle godine (12.7.) donijela je odluku o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću u Ruskoj Federaciji kojom bi kroz Upravni odbor trebalo da upravljaju Bojan Kebe, Amar Arslanagić i Dejan Đorđević. Firma bi se zvala Bosnalijek d.o.o. i imala bi sjedište u Moskvi, sa osnovnim kapitalom od 19,5 miliona rublji, a direktor bi bila ruska državljanka Maria Nikolaevna Eremina (direktorica predstavništva Bosnalijeka u Rusiji).
Kćerka firma u Rusiji bi se bavila prvenstveno trgovinom na veliko lijekovima i farmaceutskim supstancama, kozmetičkim proizvodima, dodacima prehrani, hemikalijama, poljoprivrednim proizvodima za medicinsku upotrebu, kao i higijenskim i drugim proizvodima, skladištenjem, transportom i servisiranjem nabrojanih proizvoda. Također, zamišljeno je da kompanija ima vlastiti marketing, ali i niz drugih stvari koje je ne vežu sa Bosnalijekom u BiH, nego predstavljaju samostalno poslovanje. To znači formiranje još jedne firme kćerke, ovaj put u Hrvatskoj, tačnije Zagrebu.
Kako stoji u ambicioznim planovima do kojih smo došli, cilj (i)trenutne borbe oko Bosnalijeka jeste upravo da se provede ovaj projekt s obzirom na to da su u toku aktivnsoti da se preregistruje firma u Rusiji. Prema riječima dobro obaviještenih izvora u Bosnalijeku, plan je bio da se na d.o.o. u Moskvi preregistruju ključne licence lijekova sa Bosnalijeka, a proizvodnja tih lijekova bila bi smještena u Indiji, odakle bi se gotovo proizvodi direktno plasirali u Rusiju.
Kao alternativna opcija ostavljen je dogovor sa turskom kompanijom Abdu Ibrahim da oni pakuju lijekove proizvedene u Indiji i direktno ih plasiraju u Rusiju.
Nezavisni stručnjak za kontrolu i puštanje lijekova u promet bi bio smješten u Rusiji, pa bi tako lijekovi proizvedeni u Indiji bili puštani u promet po njegovom odobrenju bez znanja Osiguranja i kontrole kvaliteta koja je smještena u Bosnalijeku?! U kćerci firmi u Zagrebu bio bi ključni strateški korporativni marketing (SKM) koji bi sa marketinške strane pokrivao cijeli projekt d.o.o. Rusija. Relizacija ovog projekta, tačnije njegova opravdanost, povjerena je osobama od povjerenja bivšeg i još jedinog upisanog direktora Bosnalijeka u sudskom registru Edina Arslanagića, koji je ovaj posao povjerio Šefiku Handžiću (izvršnom direktoru za finanije Bosnalijeka, odnosno v.d. direktoru po odluci nepriznatog NO). Spomenuti Handžić zajedno sa direktoricom Sektora finansija u Bosnalijeku Mirjanom Lasić, čitav projekat trebao je pokriti finansiranjem iz Bosnalijeka i promovirati ga kroz analize profitabilnosti i plasiranje teze da je za Bosnalijek isplatnije proizvoditi u Indiji?!
Gašenje Bosnalijeka
Ukoliko bi se ostvarila namjera Arslanagića i ortaka, potreba za proizvodnjom Bosnalijeka u Sarajevu bi vremenom bila sve manja pod izgovorom da utiče na profitabilnost, što bi vodilo ka potpunom gašenju proizvodnje Bosnalijeka i izmještanju ključnih budžeta u Zagreb i Moskvu. Na taj način bi firme u Rusiji i Hrvatskoj bile izvan jurisdikcije zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u BiH, i daleko od očiju javnsoti, a njima bi upravljao Edin Arslanagić?! Tako, zapravo, postaje jasnije zašto jer recimo američki Alvogen "ispao" iz igre i zašto jednako konce u Bosnalijeku vuče Arslanagić.