https://pbs.twimg.com/media/HUTc9CLa0AA ... =4096x4096
Na tržištima duga, rasponi evropskih obveznica se šire. Razlika između Francuske i njemačkih državnih obveznica dostigla je najširi nivo od 2011. godine (nedavno oko 150+ baznih poena), nivoe koji su posljednji put viđeni tokom dužničke krize eurozone kada su zemlje PIIGS-a trebale financijsku pomoć.
Na tržištu obveznica postoje dva različita alarma. Prvi je inflacija. Drugi je problem duga, fiskalne i strukturne vjerodostojnosti... s čime se Francuska suočava. Problem s pitanjima vjerodostojnosti i duga je taj što Francuska ne može jednostrano izaći ako se pojave ozbiljni problemi, jer dijeli euro, a ECB kontrolira monetarnu politiku.
Mnoge od bivših zemalja PIIGS-a znatno su poboljšale svoje pozicije od krize 2011-12. (s povećanjem rejtinga i, u nekoliko slučajeva, boljim putanjama duga), a tržišta su se čak preokrenula tako da su se francuske obveznice nedavno trgovale s višim prinosima od italijanskih.
Međutim, rastući troškovi servisiranja duga i dalje su širi suprotni vjetar, a intenziviranje stresa usmjerenog na Francusku moglo bi stvoriti šire pritiske s obzirom na njenu veličinu.
Euro se suočava sa značajnim preprekama, i gledajući unatrag, udaljavanje Velike Britanije od sistema moglo bi se pokazati kao pametan strateški potez.
Dok se mediji fokusiraju na nemire na ulicama Francuske , prava kriza se tiho odvija na tržištu obveznica.
Ovo nije problem inflacije; riječ je o zamci likvidnosti i strukturnoj zamci. Strane institucije drže više od 50 % francuskog duga. Budući da je Francuska „zarobljena” u eurozoni i ne može štampati novac, potpuno je izložena riziku od bijega kapitala. Ako ti strani investitori u narednih nekoliko sedmica intenziviraju masovnu prodaju, situacija bi mogla potpuno izmaći kontroli. Tržište obveznica već počinje uračunavati rizik od neispunjavanja obaveza (defaulta) ili potrebu za ogromnim paketom pomoći od strane EU.
Vijesti iz ekonomije/privrede
Re: Vijesti iz ekonomije/privrede
Europske sile suočavaju se s civilizacijskom iscrpljenošću: demografskim kolapsom, deindustrijalizacijom energije i progresivnim gubitkom proizvodnih kapaciteta u korist azijskih konkurenata.
Arhitektura strateškog bankrota
Vizualni krajolik kolapsa često prethodi njegovoj statističkoj potvrdi. Slike iz regije Zaljeva - satelitske fotografije prometa zapaljenih tankera, termalne snimke rafinerijskih kompleksa izvan mreže, atmosferski podaci koji pokazuju koncentracije čestica koje utječu na regionalnu poljoprivredu - najavljuju ekonomske posljedice koje će doći sa zakašnjelom, ali neumoljivom sigurnošću. Isušivanje SPR-a koje je privremeno potisnulo cijene benzina ne može se nastaviti nakon 2027. godine uz trenutne stope vađenja. Zatvaranje Hormuza već je poremetilo isporuke žitarica zemljama ovisnim o uvozu, s odvajanjem terminskih ugovora za pšenicu od tradicionalnih modela određivanja cijena i ograničenjima izvoza fosfata iz Maroka i Kine koja ugrožavaju globalnu sigurnost hrane.
Glad koju su ekonomisti razvoja predviđali za 2030. ubrzala se do 2027. Dostupnost dizela za poljoprivrednu sjetvu i žetvu postala je neizvjesna uz cijene koje dopuštaju profitabilnost. Europska proizvodnja gnojiva, zatvorena zbog troškova energije u razdoblju 2022.-2023., nije ponovno uspostavila kapacitet. Globalni lanac opskrbe "just-in-time", već narušen pandemijskim politikama i poremećajima u Sueskom terminalu, približava se katastrofalnom slomu dok zabrana Crvenog mora od strane Huti snaga - opremljenih iranskom raketnom tehnologijom - prekida pomorsku arteriju koja povezuje Europu s azijskom proizvodnjom.
Ovo nije "volatilnost tržišta". Ovo je kraj obilja - povratak svijetu u kojem raspodjela kalorija i energije slijedi političku, a ne ekonomsku logiku, gdje status rezervne valute više ne jamči uvozni kapacitet i gdje su institucionalni okviri uspostavljeni 1944.-1945. prestali funkcionirati.
Projekcija: Zima 2027.-2028.
Trenutna analiza putanje sugerira sljedeće razvoje s velikom vjerojatnošću:
Do četvrtog tromjesečja 2026. godine, strateške naftne rezerve približit će se tehničkim minimumima, uklanjajući sposobnost administracije da suzbije cijene nafte putem tržišnih intervencija. Cijene energije porast će do razina koje će izazvati kaskadne neispunjavanja obveza u transportnom i logističkom sektoru, a bankroti kamiona uzrokovat će neuspjehe u distribuciji hrane u glavnim gradskim područjima.
Do sredine 2027. godine, bez ponovnog otvaranja Hormuza, globalni prehrambeni sustav suočit će se sa strukturnim slomom. Zemlje sjeverne Afrike ovisne o uvozu, t Bliski istok i Južna Azija doživjet će masovne migracije koje će 2015. godinu učiniti trivijalnom. Europske granične kontrole, već preopterećene, potpuno će se urušiti, stvarajući demografske i sigurnosne krize koje su nacionalistički pokreti predviđali - a koje su glavne institucije odbacile kao ksenofobiju.
Rezervni status dolara neće se katastrofalno urušiti, već će se postupno erodirati, kako zemlje BRICS+ budu dovršavale bilateralne valutne aranžmane, a proizvođači roba zahtijevali plaćanje u zlatu ili juanima. Ovaj proces, koji je već u tijeku, ubrzat će se kako monetizacija američkog duga postaje nemoguće ignorirati, stvarajući scenarij stagflacije koji je uništio konsenzus iz 1970-ih, ali u mnogo većoj mjeri.
Iscrpljivanje društvenog kapitala - erozija povjerenja, atomizacija zajednice, zamjena utjelovljenog odnosa digitalnom simulacijom - napredovalo je do razina koje isključuju kolektivni odgovor na sistemski stres. Američko stanovništvo zadržava tehnološki kapacitet za koordinaciju, ali je izgubilo kulturni kapacitet za povjerenje, stvarajući paradoks hiperpovezanosti bez solidarnosti.
Generacijska teorija koja je predvidjela ovaj trenutak - okvir Četvrtog zaokreta - sugerirala je da će kriza stvoriti novi građanski kapacitet kroz zajedničku žrtvu. Dokazi umjesto toga upućuju na putanju fragmentacije, u kojoj stresovi kolapsa ubrzavaju podjelu umjesto jedinstva, ne stvarajući „novi vrhunac“ već produženo razdoblje interregnuma - stari poredak mrtav, novi poredak nerođen, čudovišta koja slobodno lutaju u tom intervalu.
Psihološki utjecaj kontinuiranog strateškog pada - ono što povjesničari nazivaju „imperijalnom melankolijom“ - stvorio je politiku kompenzacijske fantazije, u kojoj tehnološke inovacije (umjetna inteligencija, kriptovalute, kolonizacija svemira) služe kao psihološka obrana od prepoznavanja materijalnog smanjenja. Milijarde uložene u „centre podataka“ koji funkcioniraju kao nadzorna infrastruktura, meme kovanice koje izvlače vrijednost od malih ulagača, projekti „pametnih gradova“ koji prate populacije - ne predstavljaju napredak već kultove tereta, magično razmišljanje u tehnološkom ruhu.
Biološka dimenzija krize - pad plodnosti, kolaps razine testosterona, epidemijske razine ovisnosti o psihijatrijskim lijekovima, misteriozna prekomjerna smrtnost koju su aktuari osiguranja dokumentirali, ali medijske institucije odbijaju istražiti - sugerira populaciju previše fizički i kognitivno kompromitiranu da bi izvela kolektivni odgovor koji je povijesna kriza prethodno izazvala. Agenda „Velikog resetiranja“, bilo da se radi o zavjeri ili strategiji, predstavlja elitno priznanje da se postojeća populacija ne može spasiti, već se njome ne može upravljati kroz njezin pad – maltuzijanski račun koji se ne usuđuje izgovoriti svoje ime, ali bez obzira na to strukturira politiku.
Zaključak: Duga izvanredna situacija
Ne približavamo se krizi. Nalazimo se unutar nje. Četvrti globalni rat nije buduća mogućnost već sadašnja stvarnost, koja troši institucionalni kapital akumuliran tijekom osamdeset godina američke hegemonije brzinom koja isključuje oporavak. Dug se ne može vratiti. Carstvo se ne može održati. Društveni ugovor se ne može obnoviti. Ovo nisu porazne tvrdnje već empirijska zapažanja, potkrijepljena podacima Ministarstva financija, projekcijama CBO-a i vidljivom degradacijom infrastrukture, obrazovanja i javnog zdravstva koja okružuje svakoga tko je spreman pogledati.
Ono što ostaje je pitanje trajanja i oblika. Kriza 1930-ih i 1940-ih riješena je za sedamnaest godina totalnim ratom i uspostavom novog institucionalnog okvira. Trenutna kriza, ubrzana tehnološkim poremećajima i financijaliziranom složenošću, može se produžiti ili iznenada riješiti katastrofalnim načinima neuspjeha (nuklearna razmjena, pandemija, kolaps mreže) koji trajanje čine nebitnim.
Individualni odgovor na sistemsku krizu ne može preokrenuti sistemske trendove, ali može pripremiti za sistemske ishode. Rekonstrukcija lokalnih kapaciteta - proizvodnja hrane, proizvodnja energije, osiguranje sigurnosti, razmjena valuta - predstavlja jedinu dostupnu zaštitu od institucionalnog neuspjeha. Amiški model, dugo odbačen kao anakronizam, otkriva se kao adaptivna strategija: tehnološka selektivnost, komunalna samodostatnost, vjerska kohezija i geografska disperzija pružaju otpornost koju centralizirani sustavi ne mogu održati pod stresom.
Pravo pitanje je može li se civilno društvo održati tijekom tranzicije, mogu li se očuvati vještine i mreže povjerenja potrebne za koordinaciju nakon kolapsa i može li ljudska sposobnost za dostojanstvo i moralni izbor preživjeti poniženje imperijalnog pada.
Arhitektura strateškog bankrota
Vizualni krajolik kolapsa često prethodi njegovoj statističkoj potvrdi. Slike iz regije Zaljeva - satelitske fotografije prometa zapaljenih tankera, termalne snimke rafinerijskih kompleksa izvan mreže, atmosferski podaci koji pokazuju koncentracije čestica koje utječu na regionalnu poljoprivredu - najavljuju ekonomske posljedice koje će doći sa zakašnjelom, ali neumoljivom sigurnošću. Isušivanje SPR-a koje je privremeno potisnulo cijene benzina ne može se nastaviti nakon 2027. godine uz trenutne stope vađenja. Zatvaranje Hormuza već je poremetilo isporuke žitarica zemljama ovisnim o uvozu, s odvajanjem terminskih ugovora za pšenicu od tradicionalnih modela određivanja cijena i ograničenjima izvoza fosfata iz Maroka i Kine koja ugrožavaju globalnu sigurnost hrane.
Glad koju su ekonomisti razvoja predviđali za 2030. ubrzala se do 2027. Dostupnost dizela za poljoprivrednu sjetvu i žetvu postala je neizvjesna uz cijene koje dopuštaju profitabilnost. Europska proizvodnja gnojiva, zatvorena zbog troškova energije u razdoblju 2022.-2023., nije ponovno uspostavila kapacitet. Globalni lanac opskrbe "just-in-time", već narušen pandemijskim politikama i poremećajima u Sueskom terminalu, približava se katastrofalnom slomu dok zabrana Crvenog mora od strane Huti snaga - opremljenih iranskom raketnom tehnologijom - prekida pomorsku arteriju koja povezuje Europu s azijskom proizvodnjom.
Ovo nije "volatilnost tržišta". Ovo je kraj obilja - povratak svijetu u kojem raspodjela kalorija i energije slijedi političku, a ne ekonomsku logiku, gdje status rezervne valute više ne jamči uvozni kapacitet i gdje su institucionalni okviri uspostavljeni 1944.-1945. prestali funkcionirati.
Projekcija: Zima 2027.-2028.
Trenutna analiza putanje sugerira sljedeće razvoje s velikom vjerojatnošću:
Do četvrtog tromjesečja 2026. godine, strateške naftne rezerve približit će se tehničkim minimumima, uklanjajući sposobnost administracije da suzbije cijene nafte putem tržišnih intervencija. Cijene energije porast će do razina koje će izazvati kaskadne neispunjavanja obveza u transportnom i logističkom sektoru, a bankroti kamiona uzrokovat će neuspjehe u distribuciji hrane u glavnim gradskim područjima.
Do sredine 2027. godine, bez ponovnog otvaranja Hormuza, globalni prehrambeni sustav suočit će se sa strukturnim slomom. Zemlje sjeverne Afrike ovisne o uvozu, t Bliski istok i Južna Azija doživjet će masovne migracije koje će 2015. godinu učiniti trivijalnom. Europske granične kontrole, već preopterećene, potpuno će se urušiti, stvarajući demografske i sigurnosne krize koje su nacionalistički pokreti predviđali - a koje su glavne institucije odbacile kao ksenofobiju.
Rezervni status dolara neće se katastrofalno urušiti, već će se postupno erodirati, kako zemlje BRICS+ budu dovršavale bilateralne valutne aranžmane, a proizvođači roba zahtijevali plaćanje u zlatu ili juanima. Ovaj proces, koji je već u tijeku, ubrzat će se kako monetizacija američkog duga postaje nemoguće ignorirati, stvarajući scenarij stagflacije koji je uništio konsenzus iz 1970-ih, ali u mnogo većoj mjeri.
Iscrpljivanje društvenog kapitala - erozija povjerenja, atomizacija zajednice, zamjena utjelovljenog odnosa digitalnom simulacijom - napredovalo je do razina koje isključuju kolektivni odgovor na sistemski stres. Američko stanovništvo zadržava tehnološki kapacitet za koordinaciju, ali je izgubilo kulturni kapacitet za povjerenje, stvarajući paradoks hiperpovezanosti bez solidarnosti.
Generacijska teorija koja je predvidjela ovaj trenutak - okvir Četvrtog zaokreta - sugerirala je da će kriza stvoriti novi građanski kapacitet kroz zajedničku žrtvu. Dokazi umjesto toga upućuju na putanju fragmentacije, u kojoj stresovi kolapsa ubrzavaju podjelu umjesto jedinstva, ne stvarajući „novi vrhunac“ već produženo razdoblje interregnuma - stari poredak mrtav, novi poredak nerođen, čudovišta koja slobodno lutaju u tom intervalu.
Psihološki utjecaj kontinuiranog strateškog pada - ono što povjesničari nazivaju „imperijalnom melankolijom“ - stvorio je politiku kompenzacijske fantazije, u kojoj tehnološke inovacije (umjetna inteligencija, kriptovalute, kolonizacija svemira) služe kao psihološka obrana od prepoznavanja materijalnog smanjenja. Milijarde uložene u „centre podataka“ koji funkcioniraju kao nadzorna infrastruktura, meme kovanice koje izvlače vrijednost od malih ulagača, projekti „pametnih gradova“ koji prate populacije - ne predstavljaju napredak već kultove tereta, magično razmišljanje u tehnološkom ruhu.
Biološka dimenzija krize - pad plodnosti, kolaps razine testosterona, epidemijske razine ovisnosti o psihijatrijskim lijekovima, misteriozna prekomjerna smrtnost koju su aktuari osiguranja dokumentirali, ali medijske institucije odbijaju istražiti - sugerira populaciju previše fizički i kognitivno kompromitiranu da bi izvela kolektivni odgovor koji je povijesna kriza prethodno izazvala. Agenda „Velikog resetiranja“, bilo da se radi o zavjeri ili strategiji, predstavlja elitno priznanje da se postojeća populacija ne može spasiti, već se njome ne može upravljati kroz njezin pad – maltuzijanski račun koji se ne usuđuje izgovoriti svoje ime, ali bez obzira na to strukturira politiku.
Zaključak: Duga izvanredna situacija
Ne približavamo se krizi. Nalazimo se unutar nje. Četvrti globalni rat nije buduća mogućnost već sadašnja stvarnost, koja troši institucionalni kapital akumuliran tijekom osamdeset godina američke hegemonije brzinom koja isključuje oporavak. Dug se ne može vratiti. Carstvo se ne može održati. Društveni ugovor se ne može obnoviti. Ovo nisu porazne tvrdnje već empirijska zapažanja, potkrijepljena podacima Ministarstva financija, projekcijama CBO-a i vidljivom degradacijom infrastrukture, obrazovanja i javnog zdravstva koja okružuje svakoga tko je spreman pogledati.
Ono što ostaje je pitanje trajanja i oblika. Kriza 1930-ih i 1940-ih riješena je za sedamnaest godina totalnim ratom i uspostavom novog institucionalnog okvira. Trenutna kriza, ubrzana tehnološkim poremećajima i financijaliziranom složenošću, može se produžiti ili iznenada riješiti katastrofalnim načinima neuspjeha (nuklearna razmjena, pandemija, kolaps mreže) koji trajanje čine nebitnim.
Individualni odgovor na sistemsku krizu ne može preokrenuti sistemske trendove, ali može pripremiti za sistemske ishode. Rekonstrukcija lokalnih kapaciteta - proizvodnja hrane, proizvodnja energije, osiguranje sigurnosti, razmjena valuta - predstavlja jedinu dostupnu zaštitu od institucionalnog neuspjeha. Amiški model, dugo odbačen kao anakronizam, otkriva se kao adaptivna strategija: tehnološka selektivnost, komunalna samodostatnost, vjerska kohezija i geografska disperzija pružaju otpornost koju centralizirani sustavi ne mogu održati pod stresom.
Pravo pitanje je može li se civilno društvo održati tijekom tranzicije, mogu li se očuvati vještine i mreže povjerenja potrebne za koordinaciju nakon kolapsa i može li ljudska sposobnost za dostojanstvo i moralni izbor preživjeti poniženje imperijalnog pada.
Re: Vijesti iz ekonomije/privrede
SLJEDEĆI MONETARNI RAT IZMEĐU SAD-A I KINE VEĆ JE POČEO
SAD SE KLADIO NA DIGITALNE DOLARE (STABLECOINE) - KINA SE KLADIO NA FIZIČKO ZLATO.
Trump i Ministarstvo financija sada su naglas rekli tihi dio.
Ministar financija Scott Bessent: "Zadržat ćemo dolar kao svjetsku rezervnu valutu i za to ćemo koristiti stabilne coine."
Trumpova naredba iz siječnja 2025. stavila je stabilne coine osigurane dolarom u središte američke politike. Zakon GENIUS tada je formalizirao strukturu: usklađeni stabilni coini moraju biti osigurani 1-za-1 gotovinom, trezorskim zapisima i trezorskim repo ugovorima.
TO JE KLJUČ. AMERIKA NE MOŽE TISKATI ZLATO. ALI MOŽE STVORITI NOVU POTRAŽNJU ZA VLASTITIM DUGOM.
Evo kako to funkcionira:
Milijarde ljudi koji možda nikada neće otvoriti račun u američkoj banci i dalje mogu držati digitalni token dolara. Kako raste ponuda stabilnih kovanica, izdavateljima je potrebno više rezervne imovine - uključujući kratkoročne državne obveznice. Potražnja za dolarom gura se na kripto tračnice, pomažući proširiti doseg dolara izvan tradicionalnog bankarskog sustava.
TO NIJE ZLATNI STANDARD. BLIŽI JE DIGITALNOM STANDARDU DRŽAVNIH ZAPOSLENICA ZAMOTANOM U KRIPTOGRAM.
U međuvremenu, Kina se kreće u suprotnom smjeru.
PBOC je upravo objavio svoj 21. mjesec zaredom kupnje zlata. Službene zalihe: ~2366 tona. Akumuliraju fizički metal izvanrednim tempom.
Hong Kong je već otvorio prvi offshore trezor Šangajske burze zlata. Grad cilja na više od 2000 tona skladištenja, dok se dodatne lokacije trezora istražuju u Singapuru, Dubaiju, Rijadu i Moskvi.
Ideja je jednostavna: držati juan, a zatim ga pretvoriti u zlato koje se stvarno može isporučiti. Fizički kolateral. Offshore trezori. Nagodba vezana uz juan, osigurana metalom, a ne obećanjima.
DVIJE RAZLIČITE STRATEGIJE. JEDAN VELIKI PROBLEM.
Istovremeno, šef riznice Londonske burze metala prešao je u kripto tvrtku usmjerenu na tokeniziranu robu - dok Kina nastavlja graditi mrežu za nagodbu juana i zlata.
JEDNA STRANA DIGITALIZIRA DUG - DRUGA AKUMULIRA METAL.
Pravo je pitanje kojem će sustavu ostatak svijeta više vjerovati kada dođe sljedeći veliki šok!
Poland is increasing its gold reserves to 30%
https://pbs.twimg.com/media/HTP08iOXsAA ... name=large
SAD SE KLADIO NA DIGITALNE DOLARE (STABLECOINE) - KINA SE KLADIO NA FIZIČKO ZLATO.
Trump i Ministarstvo financija sada su naglas rekli tihi dio.
Ministar financija Scott Bessent: "Zadržat ćemo dolar kao svjetsku rezervnu valutu i za to ćemo koristiti stabilne coine."
Trumpova naredba iz siječnja 2025. stavila je stabilne coine osigurane dolarom u središte američke politike. Zakon GENIUS tada je formalizirao strukturu: usklađeni stabilni coini moraju biti osigurani 1-za-1 gotovinom, trezorskim zapisima i trezorskim repo ugovorima.
TO JE KLJUČ. AMERIKA NE MOŽE TISKATI ZLATO. ALI MOŽE STVORITI NOVU POTRAŽNJU ZA VLASTITIM DUGOM.
Evo kako to funkcionira:
Milijarde ljudi koji možda nikada neće otvoriti račun u američkoj banci i dalje mogu držati digitalni token dolara. Kako raste ponuda stabilnih kovanica, izdavateljima je potrebno više rezervne imovine - uključujući kratkoročne državne obveznice. Potražnja za dolarom gura se na kripto tračnice, pomažući proširiti doseg dolara izvan tradicionalnog bankarskog sustava.
TO NIJE ZLATNI STANDARD. BLIŽI JE DIGITALNOM STANDARDU DRŽAVNIH ZAPOSLENICA ZAMOTANOM U KRIPTOGRAM.
U međuvremenu, Kina se kreće u suprotnom smjeru.
PBOC je upravo objavio svoj 21. mjesec zaredom kupnje zlata. Službene zalihe: ~2366 tona. Akumuliraju fizički metal izvanrednim tempom.
Hong Kong je već otvorio prvi offshore trezor Šangajske burze zlata. Grad cilja na više od 2000 tona skladištenja, dok se dodatne lokacije trezora istražuju u Singapuru, Dubaiju, Rijadu i Moskvi.
Ideja je jednostavna: držati juan, a zatim ga pretvoriti u zlato koje se stvarno može isporučiti. Fizički kolateral. Offshore trezori. Nagodba vezana uz juan, osigurana metalom, a ne obećanjima.
DVIJE RAZLIČITE STRATEGIJE. JEDAN VELIKI PROBLEM.
Istovremeno, šef riznice Londonske burze metala prešao je u kripto tvrtku usmjerenu na tokeniziranu robu - dok Kina nastavlja graditi mrežu za nagodbu juana i zlata.
JEDNA STRANA DIGITALIZIRA DUG - DRUGA AKUMULIRA METAL.
Pravo je pitanje kojem će sustavu ostatak svijeta više vjerovati kada dođe sljedeći veliki šok!
Poland is increasing its gold reserves to 30%
https://pbs.twimg.com/media/HTP08iOXsAA ... name=large