https://pbs.twimg.com/media/HUTc9CLa0AA ... =4096x4096
Na tržištima duga, rasponi evropskih obveznica se šire. Razlika između Francuske i njemačkih državnih obveznica dostigla je najširi nivo od 2011. godine (nedavno oko 150+ baznih poena), nivoe koji su posljednji put viđeni tokom dužničke krize eurozone kada su zemlje PIIGS-a trebale financijsku pomoć.
Na tržištu obveznica postoje dva različita alarma. Prvi je inflacija. Drugi je problem duga, fiskalne i strukturne vjerodostojnosti... s čime se Francuska suočava. Problem s pitanjima vjerodostojnosti i duga je taj što Francuska ne može jednostrano izaći ako se pojave ozbiljni problemi, jer dijeli euro, a ECB kontrolira monetarnu politiku.
Mnoge od bivših zemalja PIIGS-a znatno su poboljšale svoje pozicije od krize 2011-12. (s povećanjem rejtinga i, u nekoliko slučajeva, boljim putanjama duga), a tržišta su se čak preokrenula tako da su se francuske obveznice nedavno trgovale s višim prinosima od italijanskih.
Međutim, rastući troškovi servisiranja duga i dalje su širi suprotni vjetar, a intenziviranje stresa usmjerenog na Francusku moglo bi stvoriti šire pritiske s obzirom na njenu veličinu.
Euro se suočava sa značajnim preprekama, i gledajući unatrag, udaljavanje Velike Britanije od sistema moglo bi se pokazati kao pametan strateški potez.
Dok se mediji fokusiraju na nemire na ulicama Francuske , prava kriza se tiho odvija na tržištu obveznica.
Ovo nije problem inflacije; riječ je o zamci likvidnosti i strukturnoj zamci. Strane institucije drže više od 50 % francuskog duga. Budući da je Francuska „zarobljena” u eurozoni i ne može štampati novac, potpuno je izložena riziku od bijega kapitala. Ako ti strani investitori u narednih nekoliko sedmica intenziviraju masovnu prodaju, situacija bi mogla potpuno izmaći kontroli. Tržište obveznica već počinje uračunavati rizik od neispunjavanja obaveza (defaulta) ili potrebu za ogromnim paketom pomoći od strane EU.