BH Telecom

[panzer]

Meni je i dalje najzanimljivi detalj pristup CG tržištu.

Možda projekat hoće koštati ali sam od sebe telecom nema ni mrvicu kapaciteta da krene od nule u bilo kojoj državi. MTEL je prisutan u nekoliko zemalja, zagrebački HT ima svoju strategiju za "zaokruživanje" uticaja tamo gdje imaju neposlovni interes pa šta to onda fali BH telecomu.

Ja već deset godina imam određenu zamjerku bh privrednicima što nisu mentalno izlazili iz ovih naših brda. Ali u zadnjih par godina ima nekih projekata.

Pa neka i košta ali neka se BH Telecom pojavi i u Ulcinju i Budvi i u Podgorici i u Gusinju a doseljenik iz Gusinja neka opstruiše takav projekat.

Sama č̣injenica da su prisutni u drugoj državi bi i upravi telecoma dala i novi zadatak da poslovanje gleda "internacionalno" a i nova iskustva.

[Sitna buranija]

Je li to Telemach u Crnoj Gori ima licencu za mobilnu telefoniju? Možda mi je nešto promaklo? Otkad je core biznis BHT-a postalo kablovsko pružanje multimedijalnih usluga?

Mtel je ovdje kupio telekom operatera koji pruža širok spektar usluga. Osim nacionalne strategije Srbije koja je tu bila na prvom mjestu, ta kupovina je olakšala i uzvlačenje para za srpske tajkune jer Mtel BL ne mora provoditi javne nabavke. A Konakoviću i NiP-adiji nikakva strategija, pogotovo nacionalna, nije ni u primisli, nego samo ovo izvlačenje para preko CG bez javnih nabavki.

Ne trebaš pumpati optimizam bezveze, 700 miliona je previše za optimizam...

[panzer]

Vrijedi dati 700 miliona za Hayat Tv u Gusinju.

[Sitna buranija]

Nigdje veze ti je pitanje, a i inače imaš običaj ići pitanjima i kontrapitanjima. Haj'mo onda tako - ako Telemach bez mobilne telefonije i sa 380 hiljada korisnika u obje zemlje vrijedi 700 miliona, koliko vrijedi telekom sa licencom za mobilnu telefoniju i preko milion korisnika? 3,5 mlrd? Više? I da, bi li ti dao tolike pare za BHT?

[panzer]

Konstatacija je za CG.

Koliko vrijedi BH Telecom? Ako će se gledati berza, onda vrijedi 900 miliona KM.
Ista ta berza kaže da Elektroprivreda BH vrijedi 3 stoje.

Tako da berza nema veze s vezom.

Zašto BH telecom nije na prodaju? Zašto elektroprivrede bilo gdje u regionu nisu na prodaju?

Postoji nešto što je daleko bitnije od parsto miliona KM.

Tako da trenutno ne postoje pare za koje bi neko prodao BH Telecom a pogotovo ne za bagatelnih 900 miliona KM. Isto tako ne ni za 2 milijarde KM.

Šta je danas par milijardi KM. Ništa.

[Investitor]

Iskreno, meni ova kupovina djeluje kao prilično rizičan potez za BH Telecom.

Prvo, cijena od oko 700 miliona nije mala stvar za naše tržište. Kad se ugrubo izračuna, povrat investicije ide na nekih 15+ godina, i to u optimističnom scenariju. U realnosti, uz kredite, kamate i dodatna ulaganja, to vrlo lako ode na 20 godina. To je ogroman period u industriji koja se brzo mijenja.

Drugo, telekom tržište u BiH je praktično zasićeno. Telemach već ima svoju bazu korisnika, ali tu nema nekog eksplozivnog rasta – znači kupuje se postojeći prihod, ne budući boom. Bez ozbiljnog povećanja cijena (što je regulatorno i politički ograničeno), teško je značajno povećati profit.

Treće, finansiranje kroz zaduženje je posebno problematično. Ako BH Telecom uđe u veliki kredit, to direktno smanjuje fleksibilnost firme u narednim godinama. Umjesto ulaganja u razvoj (5G, infrastruktura), novac će ići na otplatu dugova.

Četvrto, postoji i strateški rizik – integracija ovakvih sistema nije jednostavna. Različite mreže, tehnologije i organizacije često donesu više troškova nego što se očekuje. Sinergije se uvijek lijepo zvuče na papiru, ali u praksi znaju izostati.

Peto, ključna regulatorna prepreka – nema spajanja.
Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine je donijelo odluku da ne može doći do spajanja u jednu firmu između BH Telecom i Telemach.
To znači dupli sistemi, dupli troškovi i ograničene sinergije – što direktno smanjuje isplativost cijelog posla.

Šesto, često zanemaren finansijski aspekt – oportunitetni trošak.
BH Telecom trenutno ima značajna oročena sredstva u bankama koja generišu siguran prihod od kamata. Ulaskom u ovu akviziciju ta sredstva se troše ili preusmjeravaju, gubi se stabilan, relativno siguran prihod i povećava se izloženost riziku

Drugim riječima, firma ne samo da ulaže u rizičan i dugoročan projekt, nego istovremeno odustaje od sigurnog prihoda koji već ima.

I na kraju, možda najvažnije ovo više liči na kupovinu tržišnog udjela nego na stvarno zdravu investiciju. A plaćati “premium” za tržišni udio u zemlji sa ograničenim rastom je vrlo upitna odluka.

Po meni ovo definitivno izgleda kao preskup, rizičan i dugoročno neizvjestan potez, posebno kad se uzmu u obzir zaduženje, regulatorna ograničenja i gubitak sigurnih prihoda koje kompanija trenutno ostvaruje.

[panzer]

Zanemario si Crnu Goru.

[Investitor]

Dio akvizicije koji se odnosi na Crna Gora dodatno komplikuje cijelu priču za BH Telecom.
Telemach u Crnoj Gori ima relativno mali tržišni udio (oko 8–9%), što znači da se ne kupuje dominantna pozicija, nego slabiji segment tržišta. Uz to, riječ je o potpuno odvojenom tržištu sa drugačijom regulativom, konkurencijom i operativnim uslovima.
Zbog toga praktično nema pravih sinergija između poslovanja u BiH i Crnoj Gori – nema spajanja, nema smanjenja troškova kroz integraciju, nego ostaju dva odvojena sistema. To znači više kompleksnosti u upravljanju, ali bez proporcionalnih ušteda ili povećanja efikasnosti.
U suštini, ovaj dio akvizicije više povećava cijenu i složenost cijelog posla, nego što donosi konkretne finansijske ili operativne koristi.
Ubacivanje u akviziciju priče o nacionalnom interesu, digitalnom suverenitetu i sl. ima samo za cilj da opravda ovu vrlo lošu poslovnu odluku. Za BH Telecom bi ključno trebalo biti pitanje finansijske isplativosti, koliki je povrat na investiciju, koliki je rizik zaduženja i kakve su realne sinergije sa Telemach. Međutim, kada se odluka počne opravdavati širim, apstraktnim pojmovima, često se zamagljuju konkretni pokazatelji – troškovi, rokovi povrata i stvarni efekti na poslovanje.
U tom smislu, “nacionalni interes” i slični argumenti mogu zvučati opravdano na prvi pogled, ali ne mijenjaju osnovnu činjenicu: ako investicija nije finansijski održiva ili je povrat neizvjestan, takvi argumenti ne rješavaju suštinski problem, nego ga samo stavljaju u drugi kontekst (možda i kriminalni).

[panzer]

Nije to apstraktni pojam.
To su projekti koje telecom firme rade već 25 godina. Ali mi sami sebe mentalitetom ograničavamo među naša brda.

Hoće li biti komplikovanije. Hoće. I treba da bude. Da direktori malo više uključe mozak ili ako ćemo biti korektni, da dobiju druga iskustva.

[Sitna buranija]

Iskreno, meni ova kupovina djeluje kao prilično rizičan potez za BH Telecom.

Prvo, cijena od oko 700 miliona nije mala stvar za naše tržište. Kad se ugrubo izračuna, povrat investicije ide na nekih 15+ godina, i to u optimističnom scenariju. U realnosti, uz kredite, kamate i dodatna ulaganja, to vrlo lako ode na 20 godina. To je ogroman period u industriji koja se brzo mijenja.

Drugo, telekom tržište u BiH je praktično zasićeno. Telemach već ima svoju bazu korisnika, ali tu nema nekog eksplozivnog rasta – znači kupuje se postojeći prihod, ne budući boom. Bez ozbiljnog povećanja cijena (što je regulatorno i politički ograničeno), teško je značajno povećati profit.

Treće, finansiranje kroz zaduženje je posebno problematično. Ako BH Telecom uđe u veliki kredit, to direktno smanjuje fleksibilnost firme u narednim godinama. Umjesto ulaganja u razvoj (5G, infrastruktura), novac će ići na otplatu dugova.

Četvrto, postoji i strateški rizik – integracija ovakvih sistema nije jednostavna. Različite mreže, tehnologije i organizacije često donesu više troškova nego što se očekuje. Sinergije se uvijek lijepo zvuče na papiru, ali u praksi znaju izostati.

Peto, ključna regulatorna prepreka – nema spajanja.
Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine je donijelo odluku da ne može doći do spajanja u jednu firmu između BH Telecom i Telemach.
To znači dupli sistemi, dupli troškovi i ograničene sinergije – što direktno smanjuje isplativost cijelog posla.

Šesto, često zanemaren finansijski aspekt – oportunitetni trošak.
BH Telecom trenutno ima značajna oročena sredstva u bankama koja generišu siguran prihod od kamata. Ulaskom u ovu akviziciju ta sredstva se troše ili preusmjeravaju, gubi se stabilan, relativno siguran prihod i povećava se izloženost riziku

Drugim riječima, firma ne samo da ulaže u rizičan i dugoročan projekt, nego istovremeno odustaje od sigurnog prihoda koji već ima.

I na kraju, možda najvažnije ovo više liči na kupovinu tržišnog udjela nego na stvarno zdravu investiciju. A plaćati “premium” za tržišni udio u zemlji sa ograničenim rastom je vrlo upitna odluka.

Po meni ovo definitivno izgleda kao preskup, rizičan i dugoročno neizvjestan potez, posebno kad se uzmu u obzir zaduženje, regulatorna ograničenja i gubitak sigurnih prihoda koje kompanija trenutno ostvaruje.

Potpisujem svaku riječ