Elektroprivreda BIH

[aid]

Principijelno u proizvodnu cijenu bilo kog proizvoda ulaze svi troškovi nastali u obračunskom period po principu sučeljavanja prihoda I rashoda. Dakle sva konta rashoda iz bruto bilansa ( glavne knjige) pri čemu je bitan momenat utroška, a ne nabavke odnosno plaćanja.

Kod HE kao I kod TE proizvod je isti ,a računovodstvo EP analitički prati ( to smo vidjeli iz prikaza njihovih planova) direktne troškove po organizacionim jedinicama , dakle I po svakoj HE I TE što znači amortizaciju ( s tim što kod HE I VE po funkcionalnoj metodi kako kaže Sitni, ali to ne mjenja način utvrđivanja ukupnih troškova odnosno prosječne cijene koštanja KWh) ,sva primanja I naknade zaposlenih troškove I takse vezane za lokaciju I lokalnu zajednicu I sl.

U prosječnu cijenu KWh za obračunsku godinu ulazi praktično svaki fening koji je utrošen na nivou pravnog subjekta u toj godini, ne I nabavljen pa skladišten nego utrošen I iz ranijih I iz tekućih nabavki, s tim što je amortizacija samo postepeni prenos vrijednosti osnovnih sredstava na proizvod kroz duži period koja su nabavljena nekad ranije , prema određenim pravilima. A npr. ugalj koji je nabavljen u nekom prethodnom periodu ( ovdje je momenat plaćanja irelevantan s aspekta obračuna rezultata) je trošak kao I amortizacija I kao I svaka nova stavka koja se utroši samo što različite vrste materijala I usluga imaju svoja specifična pravila ( skladištenje ,trebovanje I dr,) ali im je zajedničko da ako nisu ostali na zalihama onda su morali završiti na troškovima tog perioda.

A naravno da se sve knjiži posebno, kontnim planom je propisan određeni zakonski obim analitičnosti, a svaki subjekt ima mogućnost prema svojim specifičnim potrebama razraditi kontni plan sa više analitičnosti. Tako bi nam EP, pogotovo od kad je DD morala prikazivati u BU prihod od prodaje nabavljene robe pa bi mi odmah poređenjem sa stavkom vrijednost nabavljene robe vidjeli kakav je rezultat imala u trgovanju energijom. Umjesto da razradi analitiku EP ovdje u funkciji netransparentnosti kod popunjavanja obrasca BU ne poštuje ni propisanu formu.
NI planska ni stvarna cijena koštanja po pogonima ili proizvodima nisu dio obaveznih računovodstvenih iskaza već su izvedeni alat iz računovodstvene funkcije, ali kao što je Brzi rekao EP , kao I večinom javnih preduzeća upravljaju još uvijek kadrovi koji ne traže takve alate , jer rade na principu “ rukavina sistem” .

Da bi se tačno utvrdila cijena koštanja po svakom proizvodnom pogonu potrebno je izvršiti raspodjelu zajedničkih troškova po nekom usvojenom ključu, specifičnom za datu granu ili proizvod. Npr. za EP bi mogli uzeti ključ instalisanu snagu ,ili još bolje proizvedenu količinu u nekom periodu pa na bazi učešća u ukupnoj proizvodnji dodijeliti toliki procenat zajedničkih troškova na direktne I onda dijeljenjem sa ostvarenom proizvodnjom u periodu za koji smo tako utvrdili troškove dobijemo punu cijenu koštanja proizvoda , odnosno energije iz svakog objekta.
Obzirom na ranije konstatacije o neelastičnosti troškova radne snage najznačajniji fiksni troškovi I kod HE bi bili amortizacija I trošak zaposlenih plus eventualno neke vodne naknade I takse lokalnoj zajednici koje ne ovise o obimu proizvodnje. Varijabilni troškovi su u odnosu na TE zanemarljivi ,jer nema troška glavne sirovine za proizvodnju energije.

Montyjeva opaska o djelimičnom pokriću fiksnih troškova stoji kod firmi koje imaju različite proizvode pa usvoje takvu prodajnu politiku da vrše unakrsnu subvenciju , mogla bi je npr. usvojiti I EP ali zbog regulisanog tržišta ima ograničenja u tom pogledu, izuzev kada bi usvojila prodajnu politiku kojom bi struju kojom trguje proglasila proizvodom “B” I uspjela da tu politiku provodi na način kako se radi npr. s plavim dizelom za poljoprivredu ( da se ne miješaju računovodstveno) pa da usvoji plan da zbog planirane smanjene proizvodnje na termo kapacitetima u određenom periodu neće prodajnom cijenom pokrivati puni iznos fiksnih troškova nego određeni procenat, ali da će zaradom na trgovini proizvodom B pokriti nastali gubitak. Vidjeli smo da je za 2026. EP potpuno suprotno.

Ovo je moguće ,ali kako kaže Brzi potrebna je totalna promjena razmišljanja od onog ja ću proizvoditi koliko mogu I kad mogu, a vaše je da to najbolje prodate, ka novom: ako se može nabaviti jeftinije na tržištu I od cijene niže od nepotpunog pokrića samo fiksnih troškova onda sektor snabdjevanja naređuje obustavu proizvodnje I obratno mobilizaciju svih kapaciteta kad je povoljna cijena na tržištu. Ovo je trenutno za EP utopija.

[brzi]

Evo iskopah cijene iz onog zadnjeg zahtjeva za povećanje cijena.
Pa piše planska cijena za 1-8. 2026.
MHE 5,49, HE 5,50; VE 9,77; TE 15,76 i OIB 13,81. Pa je planirana prosječna cijena 10,67 s tim da kompletnu planiranu proizvodnju u HE usmjeravaju prema javnom snabdijevanju a el. energiju za potrebe tržišta iz TE i kupovinom.
Planirana proizvodnja u prvih 8 mjeseci u HE je 836 GWh. Tu bi moglo biti značajnog prebačaja.

[Hugo]

HE Visegrad u Januaru prodavao po cijeni od 12 e/Mwh.
Ali samo ERSu . Da li bi EPBiH mogla da bolju ponudu ?
Ili u BiH jos ne funkcionise jedinstveno trziste .