Elektroprivreda BIH

[montypython]

Ja koliko shvatam proizvodna cijena o kojoj mi govorimo sadrži i te druge troškove odnosno sve troškove, ne samo uglja. Ona od 75 E/MWh je mix termo i hidro cijene u nekom prosječnom odnosu. Dakle proizvodna u HE je niža od toga (recimo 60) a proizvodna u TE je viša (recimo 80), brzi sigurno zna te podatke a možda i još neko. Nisam provjeravao, uzeo sam kao datost, jer je ovdje nekad pisalo. Dakle pretpostavljam da je to cijena koja uračunava sve troškove od uglja do održavanja elektrane, goriva i maziva, dampera, rezervnih dijelova, plata zaposlenih u elektranama i upravi, osiguranja, kancelarijskog materijala itd. Svega. Inače bi je bilo besmisleno i spominjati u smislu formiranja prodajne cijene. Ako nije tako trebalo bi ovdje ispraviti da imamo taj bazni parametar. Mada gledajući prodajnu cijenu ne može biti velike razlike od toga.

[brzi]

Hugo je tu u pravu.
Fiksni troskovi se dijele na broj proizvedenih KWh.
Osim uglja ima tu još varijabilnih troskova ali ne mnogo tako da ako je cijena uglja potrebnog za MWh 100 maraka onda se isplati kupiti struju do 110 ili 120 maraka ali iznad toga već praviš gubitak. Ako su ovih 150 GWh koje su kupili platili po 90 eura onda su napravili gubitak u odnosu na vlastitu proizvodnju otprilike 30 eura po MWh odnosno 4,5 miliona eura.

[aid]

Suština je tu, ali kao što kaže Hugo nije tako jednostavno. Fiksni troškovi ne zavise od obima proizvodnje, imaš ih i kad ne radiš, dok varijabilni prate obim proizvodnje.
U TE najznačajniji fiksni trošak je amortizacija. A obzirom na karakter vlasništva I neelasničnost troškova radne snage onda I njih moramo svrstati u fiksne troškove.
Da bismo utvrdili plansku cijenu koštanja energije iz TE trebali bi na planirane troškove nekog perioda dodijeliti kalkulativno i adekvatni dio zajedničkih troškova društva. Kad tako utvrđene ukupne troškove perioda podijelimo sa planiranom proizvodnjom dobijemo plansku cijenu koštanja MWh za npr. slijedeću godinu. Neka je to 100 EUR / MWh I neka je struktura 50%: 50% fiksni I varijabilni troškovi ( uglavnom ugalj). Ove planske veličine su bitne za donošenje raznih operativnih odluka onako kako je Brzi pokazao, ali za krajnji poslovni rezultat je bitno uklapanje niza tih operativnih odluka u doprinos dobiti ili gubitku.

Zato je potrebna stalna povratna sprega računovodstva I upravljačkih struktura koja će djelovati što bliže u real-time modu I umjesto ove planske veličine cijene koštanja davati donosiocima odluka u proizvodnji, nabavi, prodaji ostvarenu cijenu koštanja , ne više samo po obračunima na polugodištu ili kraju godine , nego I što manjim vremenskim jedinicama. Onda se tačno zna koliko košta svaki sat kad TE ne radi. Zbog zastoja po raznim osnovama koji nisu bili planirani ostvarena cijena koštanja je gotovo uvijek veća od planirane.

Ako nabavimo umjesto da proizvedemo mjesečnu proizvodnju na tržištu energiju npr. po našoj planskoj cijeni koštanja I dalje je prodamo konzumu po toj istoj cijeni, na trgovini nismo ostvarili ni gubitak ni dobit , ali smo na nivou društva ostvarili gubitak u cijelom iznosu fiksnih troškova , jer ih od nekud moramo nadoknaditi , oni postoje neovisno od obima proizvodnje.

Mogli bismo ih nadoknaditi ako bi nabavna cijena bila niža u ovom slučaju za 50% . To se poklapa za cijelu vrijednost uglja , ali radi se o nadoknadi fiksnih troškova u cijelosti, jer troška uglja nema pošto nema proizvodnje. Nadoknadili bismo fiksne troškove I pri svakoj nižoj cijeni nabave od tih 50% , a prodaji po našoj PCK I još ostvarili neku dobit. Ili bi to isto ostvarili pri svakoj dovoljno velikoj razlici između nabavne I prodajne cijene nabavljene energije .

Ponavljam da je ova uprava planirala ostvariti značajan gubitak u 2026. godini na trgovini energijom plus nedovoljnu iskorištenost kapaciteta TE tj. nepokriva fiksne troškove ni u planu. U januaru su HE ostvarile rast proizvodnje preko 150% u odnosu na 2024 I na plan. Ima ona izreka da se I plan najboljeg generala raspadne čim se ispali prvi metak pa je jedina nada da se I ovakav plan EP već raspao I da bi božijim proviđenjem moglo ispasti na bolje.

Ovu osnovnu računicu kod EP zamagljuje njena obaveza javnog snabdjevača što joj samo prividno komplikuje odgovor na pitanje da li kupovati dodatno energiju I po kojoj cijeni. U stvari joj ta činjenica samo daje alibi za potpuno neodgovorno I bahato ponašanje kao upravljača povjerenim kapitalom I njegovim obezvrjeđivanjem bez vidljive želje od upravljačkih struktura za promjenom takvog stanja.

[brzi]

Prostora za ustede pa i zaradu je mnogo.
Da bi se to desilo mora se sistem promjeniti.
Decenijama su se snabdjevanje i trgovina prilagođavali proizvodnji. Takva je bila situacija, proizvodnja je bila jača od distribucije.
Sad treba ozbiljno da se odvoji distribucija od proizvodnje i da distribucija kaže koliko je struje kupila eksterno jeftino a koliko joj struje treba iz proizvodnje.
Ako se moze kupiti jeftino to mora biti prva opcija.
Otvaranjem berze struje će se u potpunosti otvoriti ta opcija.

[montypython]

Ne sporim uopšte da ima i fiksnih i varijabilnih troškova ali ne bih se složio da svaka kupovina koja je imalo viša od troškova samog uglja (npr 50 e/MWh) znači gubitak. Evo recimo da je varijabilni za EP ugalj cca 50 e/MWh I da ima i fixnih cca 40 e/MWh. Međutim ne mislim da onda svaku cijenu po kojoj se kupi struja na tržištu treba tretirati kao da je samo ugalj I automatski joj prikačiti tih 40 e. Pa da npr ako kupiš na tržištu struju po 70 e (što je jedva iznad cijene samog uglja) I tu ispada da je gubitak jer je 70+40=110 sad kao tvoja "proizvodna" a prodaješ je po 90.
Prvo, kad kupiš struju ne raubuješ TE jer ona ne radi, logično je onda da su ti fixni troškovi niži nego kad radi. Npr nećeš remontovati TE svakih par godina ako pola blokova sve vrijeme ne radi. Dakle tu je trošak evidentno niži kad kupiš struju nego kad pržiš ugalj. Drugo, nema logike bar ne u normalnoj zemlji i firmi ako pola blokova ne radi da imaš iste fiksne troškove plata zaposlenih kao kad radi. Jer kad kupiš struju na berzi po tih npr 70 tu su već uključeni troškovi onog koji je prodao, i fiksni i varijabilni. Što bi ponovo, još jednom, dodavali na tih 70 E troškove plata zaposlenih u termoelektrani u punom iznosu kad oni I nisu proizveli taj MWh. Ne kažem da treba ljude otpuštati ali ima čekanje (ima li?) ima minimalac, a možda treba i otpuštati. Što bi sad EP koja je kupila struju na berzi zato što blokovi ne rade platila pune fiksne troškove plata zaposlenih na termoelektrani koja ne radi ili kojoj ne rade 2 bloka od 4 konstantno. I platu i topli obrok, prevoz i sl. Jer instalisana snaga termo kapaciteta EPBiH je 1200 MW a u zadnje vrijeme proizvode po 400-500 MW max usred zime. Ustvari ne samo u termoelektranama nego ni u centrali (uključivo direktor, menadžment, NO) ne bi trebali imati pune plate u mjesecima kad pola blokova ne radi. Što bi značilo da na tih recimo 60 ili 70 e/MWh kupljenih na berzi i ne treba dodavati 40 fiksnih troškova nego možda 20, ili 10.
I nije da ja sad zagovaram uvoz struje umjesto proizvodnje, nego mi se podrazumjeva da je proizvodnja uvijek na maksimumu (jer normalno da to obarara proizvodnu cijenu po MWh i diže dobit) i da svi blokovi rade konstantno ali nisam ni protiv uvoza kad su niže cijene.

[brzi]

Uposlenih u TE je oko 700 pa kad se to pomnozi sa bruto platama dobijemo da je to oko 4 miliona mjesecno.
Ako proizvedu 250 GWh onda u MWh imamo trošak rada od 16 maraka. Dok su proizvodili 400 GWh onda je to bilo 10 maraka. Znaci 6 maraka puta 250 GWh to je 1,5 miliona maraka. Na godisnjem nivou to je cca 15 miliona bacenih samo kroz plate
A sa drugim fiksnim troskovima to je cca 15 maraka.
Zbog tog pada proizvodnje je dijelom i rasla proizvodna.
Kad je cijena uglja je bila 60 maraka proizvodna u TE je bila 102 marke, sad kad je ugalj oko 100 maraka proizvodna je stigla na 160 maraka. Znaci osim cijene uglja rasli su i ostali troskovi 20 maraka.
Proizvodna u HE je u januaru sa ovako dobtom proizvodnjom ispod 50 maraka, mozda čak i iispod 40.

[aid]

Prostora za ustede pa i zaradu je mnogo.
Da bi se to desilo mora se sistem promjeniti.
Decenijama su se snabdjevanje i trgovina prilagođavali proizvodnji. Takva je bila situacija, proizvodnja je bila jača od distribucije.
Sad treba ozbiljno da se odvoji distribucija od proizvodnje i da distribucija kaže koliko je struje kupila eksterno jeftino a koliko joj struje treba iz proizvodnje.
Ako se moze kupiti jeftino to mora biti prva opcija.
Otvaranjem berze struje će se u potpunosti otvoriti ta opcija.

Brzi, briljantna analiza, čestitam! To će još neko vrijeme kočiti stari kadrovi iz EP koji potiću iz proizvodnje I koji ne znaju dručije raditi ,a stvorili su mrežu uticaja kojom blokiraju promjene. Vrijeme I gomilanje gubitaka ne rade za njih.

Monty u pravu si da bi se trošak radne snage trebao prilagođavati obimu proizvodnje otpuštanjem ,ili drugim načinima smanjenja troška po jedinici proizvoda, u situaciji kad nije moguće povećavati proizvodnju. Ove teme su povezane I očito da su otpori promjenama ka efikasnijem sistemu rada u proizvodnim kadrovima koji su dobili pozicije ,a zadržali uticaj u bazi. Kad dočekamo da oni dopuste da se smanji trošak rada TE u navedenim slučajevima ova država će procvjetati.

[Sitna buranija]

Prostora za ustede pa i zaradu je mnogo.
Da bi se to desilo mora se sistem promjeniti.
Decenijama su se snabdjevanje i trgovina prilagođavali proizvodnji. Takva je bila situacija, proizvodnja je bila jača od distribucije.
Sad treba ozbiljno da se odvoji distribucija od proizvodnje i da distribucija kaže koliko je struje kupila eksterno jeftino a koliko joj struje treba iz proizvodnje.
Ako se moze kupiti jeftino to mora biti prva opcija.
Otvaranjem berze struje će se u potpunosti otvoriti ta opcija.

Brzi, briljantna analiza, čestitam! To će još neko vrijeme kočiti stari kadrovi iz EP koji potiću iz proizvodnje I koji ne znaju dručije raditi ,a stvorili su mrežu uticaja kojom blokiraju promjene. Vrijeme I gomilanje gubitaka ne rade za njih.

Monty u pravu si da bi se trošak radne snage trebao prilagođavati obimu proizvodnje otpuštanjem ,ili drugim načinima smanjenja troška po jedinici proizvoda, u situaciji kad nije moguće povećavati proizvodnju. Ove teme su povezane I očito da su otpori promjenama ka efikasnijem sistemu rada u proizvodnim kadrovima koji su dobili pozicije ,a zadržali uticaj u bazi. Kad dočekamo da oni dopuste da se smanji trošak rada TE u navedenim slučajevima ova država će procvjetati.

Što se tiče broja zaposlenih u EP BiH, on se godinama smanjivao, dok ovi kreteni nisu došli. A onda su planirali zaposliti 400 ljudi (što su u međuvremenu skoro i ostvarili) uz pad proizvodnje. Kada sam ih prije neke dvije godine na skupštini na kojoj se usvajao taj plan pitao kako mogu planirati u isto vrijeme povećanje zaposlenih i smanjenje proizvodnje, jer to ne ide jedno s drugim, onaj šarlatan što je prezentovao plan mi je rekao da ja to ne razumijem

Što se tiče tih "proizvodnih kadrova koji su dobili pozicije" ja ne vidim takve kadrove na pozicijama. U upravi nema nijedan takav, pa je možda baš to problem. Vodovodžija, rudarski inžinjer, ekonomisti, pravnici... Ima mislim samo jedan inžinjer elektrotehnike koji je radio u EPBiH i prije. Većina ih je došla u EPBiH iz nekih drugih, čak i malih firmi... Dok su u EPBiH bili ti proizvodni kadrovi iz Tuzle npr., tada se i proizvodilo i izvozilo...