Ako neko napravi evoluciju elektroenergetskih mreža sa integrisanim velikim baterijskim sistemima, to će biti onaj koga muka natjera.Ukrajinska elektroenergetska mreža izdržala je tri zime ruskog bombardovanja tokom kojih su inženjeri popravljali trafostanice pod paljbom raketa i dronova, dok su civili provodili dane u hladnoći i mraku, dok je Moskva pokušavala slomiti njihovu volju, piše Wall Street Journal.
Sada, ulazeći u svoju četvrtu ratnu zimu, ukrajinski dobavljači energije oslanjaju se na mrežu ogromnih baterija američkog dizajna, smještenih na strogo povjerljivim lokacijama, koje bi trebale pomoći da svjetla ostanu upaljena.
Ovi baterijski parkovi, ukupnog kapaciteta od 200 megavata, mogu osigurati oko dva sata električne energije za približno 600.000 domaćinstava. što je otprilike veličina grada poput Washingtona.
Najvažnije je da tokom bombardovanja te energetske ćelije inženjerima kupuju dragocjeno vrijeme da obnove opskrbu i spriječe nestanak struje.
Baterijski parkovi osmišljeni su da popune rupe u energetskom sistemu Ukrajine i stabilizuju opskrbu, nudeći alternativni izvor električne energije čak i kada je mreža pod napadom.
Vijesti iz ekonomije/privrede
Re: Vijesti iz ekonomije/privrede
Re: Vijesti iz ekonomije/privrede
Još su uljepšali sliku. Tih 200 MWh ne može izgurati dva sata za 600.000 domaćinstava. To je smijesnih 350 W po domaćinstvu.
Re: Vijesti iz ekonomije/privrede
Sljedeća kriza: Europski fiskalni obračun nakon deflacijskog sloma
Kako deflacijski slom ustupa mjesto pretjeranom angažmanu javnog sektora, fragmentirana europska fiskalna unija suočava se sa svojim najvećim testom do sada - nadolazećim obračunom državnog duga koji bi mogao odlučiti sudbinu eura
Henrik Zeberg
Globalno gospodarstvo možda se približava opasnoj prekretnici. Nakon razdoblja inflacijskog pritiska i agresivnog monetarnog stezanja, neki analitičar predviđaju oštar deflacijski slom - težak ekonomski pad koji će obuzdati inflaciju, ali po cijenu recesije. Međutim, takav slom ne bi bio kraj priče. To bi samo postavilo pozornicu za sljedeću krizu: obračun državnog duga, sa središtem u Europi. Kako se zajmoprimci privatnog sektora smanjuju u slomu, vlade povijesno interveniraju kako bi ublažile udarac, stvarajući velike deficite. Razina javnog duga, koja je već povišena od pandemije, još bi više porasla. Ova poplava javnog duga nakon sloma mogla bi otkriti najslabije karike globalnog financijskog sustava. Svi znakovi upućuju na Europu kao vjerojatni epicentar nadolazeće krize državnog duga, zbog jedinstvenih krhkosti njezine monetarne unije.
Deflacijski slom vjerojatno bi prisilio vlade da oslobode fiskalnu potporu u velikim razmjerima. U recesiji ili kreditnoj krizi, privatni sektor smanjuje potrošnju kako bi popravio bilance (tzv. razduživanje). Ako svi odjednom štede, agregatna potražnja se urušava, pogoršavajući pad. Vlade tada djeluju kao potrošači u krajnjoj nuždi, stvarajući velike deficite kako bi se suprotstavile privatnoj kontrakciji. Ovu dinamiku vidjeli smo nakon financijske krize 2008. i ponovno tijekom pandemijskog šoka 2020.: razine javnog duga eksplodirale su kada su intervenirale fiskalne vlasti. Isto će se dogoditi u sljedećem slomu – možda čak i snažnije, s obzirom na današnje veće početne dugove i politički ograničene središnje banke.
U razvijenim gospodarstvima, omjeri javnog duga već su blizu rekordnih razina, a novi slom će ih još više povećati. Europa je odličan primjer. U 2024. – čak i prije bilo kakve teške recesije – prosječni proračunski saldo eurozone bio je oko –3,1% BDP-a, a dug je iznosio 87,4% BDP-a[1][2]. Te brojke premašuju vlastita fiskalna pravila EU-a (ograničenja Pakta o stabilnosti i rastu od 3% deficita i 60% duga prema BDP-u) čak i u relativno mirnom razdoblju. Sljedeća recesija će dodatno povećati te deficite kako prihodi padaju, a rashodi za sigurnosnu mrežu rastu. Vlade će vjerojatno uvesti i mjere poticaja za borbu protiv pada, dodajući još više crvenih tragova. Dug javnog sektora, ukratko, spreman je porasti nakon deflacijskog sloma, jer države apsorbiraju financijske gubitke kućanstava i tvrtki.
Rezultat je da će mnoge europske zemlje ući u eru nakon sloma duboko u fiskalnoj opasnoj zoni. Njihove metrike duga i deficita uvelike će prekršiti pragove Ugovora iz Maastrichta. Grafikon 1 ilustrira krajolik javnih financija EU od 2024. godine, prikazujući omjer državnog duga i BDP-a svake zemlje u odnosu na njezin proračunski saldo. Crvene linije označavaju ograničenja Ugovora iz Maastrichta (60% duga i -3% deficita). Svaka zemlja iznad i desno od tih linija nalazi se u „fiskalnoj crvenoj zoni“, premašujući smjernice i za dug i za deficit. Valja napomenuti da nekoliko velikih gospodarstava spada u ovaj kvadrant visokog rizika – zabrinjavajući znak ako financijska tržišta postanu nestabilna u padu.
Kako deflacijski slom ustupa mjesto pretjeranom angažmanu javnog sektora, fragmentirana europska fiskalna unija suočava se sa svojim najvećim testom do sada - nadolazećim obračunom državnog duga koji bi mogao odlučiti sudbinu eura
Henrik Zeberg
Globalno gospodarstvo možda se približava opasnoj prekretnici. Nakon razdoblja inflacijskog pritiska i agresivnog monetarnog stezanja, neki analitičar predviđaju oštar deflacijski slom - težak ekonomski pad koji će obuzdati inflaciju, ali po cijenu recesije. Međutim, takav slom ne bi bio kraj priče. To bi samo postavilo pozornicu za sljedeću krizu: obračun državnog duga, sa središtem u Europi. Kako se zajmoprimci privatnog sektora smanjuju u slomu, vlade povijesno interveniraju kako bi ublažile udarac, stvarajući velike deficite. Razina javnog duga, koja je već povišena od pandemije, još bi više porasla. Ova poplava javnog duga nakon sloma mogla bi otkriti najslabije karike globalnog financijskog sustava. Svi znakovi upućuju na Europu kao vjerojatni epicentar nadolazeće krize državnog duga, zbog jedinstvenih krhkosti njezine monetarne unije.
Deflacijski slom vjerojatno bi prisilio vlade da oslobode fiskalnu potporu u velikim razmjerima. U recesiji ili kreditnoj krizi, privatni sektor smanjuje potrošnju kako bi popravio bilance (tzv. razduživanje). Ako svi odjednom štede, agregatna potražnja se urušava, pogoršavajući pad. Vlade tada djeluju kao potrošači u krajnjoj nuždi, stvarajući velike deficite kako bi se suprotstavile privatnoj kontrakciji. Ovu dinamiku vidjeli smo nakon financijske krize 2008. i ponovno tijekom pandemijskog šoka 2020.: razine javnog duga eksplodirale su kada su intervenirale fiskalne vlasti. Isto će se dogoditi u sljedećem slomu – možda čak i snažnije, s obzirom na današnje veće početne dugove i politički ograničene središnje banke.
U razvijenim gospodarstvima, omjeri javnog duga već su blizu rekordnih razina, a novi slom će ih još više povećati. Europa je odličan primjer. U 2024. – čak i prije bilo kakve teške recesije – prosječni proračunski saldo eurozone bio je oko –3,1% BDP-a, a dug je iznosio 87,4% BDP-a[1][2]. Te brojke premašuju vlastita fiskalna pravila EU-a (ograničenja Pakta o stabilnosti i rastu od 3% deficita i 60% duga prema BDP-u) čak i u relativno mirnom razdoblju. Sljedeća recesija će dodatno povećati te deficite kako prihodi padaju, a rashodi za sigurnosnu mrežu rastu. Vlade će vjerojatno uvesti i mjere poticaja za borbu protiv pada, dodajući još više crvenih tragova. Dug javnog sektora, ukratko, spreman je porasti nakon deflacijskog sloma, jer države apsorbiraju financijske gubitke kućanstava i tvrtki.
Rezultat je da će mnoge europske zemlje ući u eru nakon sloma duboko u fiskalnoj opasnoj zoni. Njihove metrike duga i deficita uvelike će prekršiti pragove Ugovora iz Maastrichta. Grafikon 1 ilustrira krajolik javnih financija EU od 2024. godine, prikazujući omjer državnog duga i BDP-a svake zemlje u odnosu na njezin proračunski saldo. Crvene linije označavaju ograničenja Ugovora iz Maastrichta (60% duga i -3% deficita). Svaka zemlja iznad i desno od tih linija nalazi se u „fiskalnoj crvenoj zoni“, premašujući smjernice i za dug i za deficit. Valja napomenuti da nekoliko velikih gospodarstava spada u ovaj kvadrant visokog rizika – zabrinjavajući znak ako financijska tržišta postanu nestabilna u padu.
Re: Vijesti iz ekonomije/privrede
https://www.poslovni.hr/hrvatska/serdar ... la-4503539
Serdarušić: Era jeftinog novca je gotova, treba planirati u okruženju skupljeg kapitala