Elektroprivreda BIH

[Truba]

Da si čekao da siđe na 6,01 KM uštedio bi još i više.
Ako kupuješ nešto što ima kapitalnu vrijednost 100 KM, da li je bitno kupiti po 12,50 ili 12,70 ili 13 ili 15 ?

i ja sam ovog razmisljanja... medjutim ne vjerujem da će za moga života nešto više narasti
s ovakvom ekonomijom političarima i narodom jednostavno se ne isplati kupovati
zato sam stao

ako padne na 8 ili 5 onda ću kupovati

[Sitna buranija]

Mene više brine šta i ako bude zarade.

Da sutra posluje sa 100 miliona dobiti.

Da li bi to otišlo u dividende, ili bi otišlo u nabavku pepeljara za kancelarije gdje bi lokalni kockastoglavi-SDAovac dobio tender za 2.000KM po pepeljari.

To je veci problem.

Mislim da sada tendere dobijaju kockastoglavi ili petokrakoglavi SDP-ovci i da je prvi put firma u gubitku. I oni kockastoglavi SDA-ovci su krali, ali su bar znali koliko toliko o biznisu kojim se bave, pa je iza njih ostalo da se još može ukrasti. Iza ovih nažalost neće ostati haman ništa. Jer, ne treba zaboraviti da su ti SDA-ovci (ne hvaleći im vjere, što bi rekli) ipak u firmi ostavili ogromnu akumuliranu dobit i preko 300 mio KM keša, te ogromne zalihe uglja. Ovi su sve to već prepolovili...

[pistol]

Mene više brine šta i ako bude zarade.

Da sutra posluje sa 100 miliona dobiti.

Da li bi to otišlo u dividende, ili bi otišlo u nabavku pepeljara za kancelarije gdje bi lokalni kockastoglavi-SDAovac dobio tender za 2.000KM po pepeljari.

To je veci problem.

Mislim da sada tendere dobijaju kockastoglavi ili petokrakoglavi SDP-ovci i da je prvi put firma u gubitku. I oni kockastoglavi SDA-ovci su krali, ali su bar znali koliko toliko o biznisu kojim se bave, pa je iza njih ostalo da se još može ukrasti. Iza ovih nažalost neće ostati haman ništa. Jer, ne treba zaboraviti da su ti SDA-ovci (ne hvaleći im vjere, što bi rekli) ipak u firmi ostavili ogromnu akumuliranu dobit i preko 300 mio KM keša, te ogromne zalihe uglja. Ovi su sve to već prepolovili...

Ne bitno je jesu li SDA ili SDP ... slazem se da je SDP vjerovatno najgora stvar koja se ovom narodu mogla desiti ... da je to kao neka alternativa SDA.

Kuga i kolera, pa ti biraj šta ces.

Jedina nada po meni jeste da stranci nekako preuzmu, ne mora biti privatizacija ... ali neka vrsta ruke iz sjene.

Nevjerovatno je da EP u Srbiji i Crnoj Gori imaju rekordne dobiti ... i u RSu je bolje ...

Kada sam kupovao dionice mislio sam da bosnjak ne moze vise voliti da ukrade od srbina ili crno-gorca -- da su u worst case scenariju podjednaki.

Ali izgleda da sam loše procjenio

[panzer]

"Kao što imamo dvije elektroprivrede, dva telekoma, dvije pošte pod vlasništvom Vlade GBiH, tako ćemo i ovo. Dopustiti da jednim bitnim strateškim energentom kao što je plin upravlja neko drugi sa različitim mogućim strategijama bi bilo politički naivno, ja nisam voljan tako nešto uraditi. Ne bih želio da sutra neko zbog političke krize zatvori plin u Sarajevu onima u Posušju. Nadležnosti u BiH su takve da moramo uvažavati entitetsku i kantonalnu nadležnost", rekao je Čović.

Dalje podsjeća na primjer funkcionisanja dvije elektroprivrede kako bi ukazao na to zašto su potrebna dva preduzeća, a što bi s druge strane dodatno decentralizovalo vlast u FBiH.

"Kada ste imali prošle godine krizu energenata u Evropi, Elektroprivreda Herceg Bosne je ušla u minus od 70 miliona, za to vrijeme druga Elektroprivreda u FBiH je radila u plusu. Kad su pokušali dogovoriti da jedna drugoj daju energiju, a da ne kupuju po tržišnim cijenama, nije se dalo razgovarati o tome. Danas imamo drugi primjer, Herceg Bosna je u plusu, a Elektroprivreda u minusu i i dalje ništa od dogovora", naveo je.

[brzi]

Neka svako svog krade, zapošljava, subvencionira,..

[panzer]

Tako i jeste najbolje. Uvijek se lični kriminal i lični interes krije iza nacionalnog. Ovako, u EPBIH ne možeš prozvati nekog koga bi jedva dočekali prozvati da su svi skupa u firmi.

[Truba]

Svakom njegov dzep

[brzi]

Kao problem neprofitabilnosti Elektroprivrede BiH se uglavnom spominje loša produktivnost rudnika i neispunjavanje planova.
Ako se pogledaju trogodišnji planovi i njihova izvršenja od 2020. sasvim je jasno da su glavni krivci Uprava Elektroprivrede BiH, Ministarstvo Energije FBiH i Vlada FBiH.

U trogodišnjem planu objavljenom u decembru 2020. planirana je nabavka uglja za 2021. 5,4 miliona tona, za 2022. 4,6 miliona tona i 2023. 4,3 miliona tona. I ako se pogleda realizacija po godinama onda ispadne da je nabavljeno uglja koliko je i planirano ali taj plan su mjenjali pa su u 2022. povećali plan za 2023. na 5,4 miliona tona. Što naravno nije bilo objektivno očekivati uz konstatan pad broja uposlenih u rudnicima i nedovoljno ulaganje u otkrivku.
Jednostavno rečeno planiran je pad proizvodnje, pad nabavke uglja i planiran je pad troškova pa su prema tom planu planirani operativni rashodi u 2023. od samo 782 miliona KM, čak za 50 miliona manji nego u 2020. kao da će cijene uglja u nedogled ostati iste ili padati kao što je i cijena struje u nedogled ista.
Jako loše planiranje, jako loše procjene prihoda i rashoda. Da nije bilo rasta tržišne cijene već bi 2021. godina pokazala svu nerealnost planova. Čak i u decembru 2022. prave nerealne planove, navode prihode od 1,4 ili 1,5 milijardi KM a ne planiraju povećanje proizvodnje nego da će taj prihod biti ostvaren rastom cijena,.. naravno bez ikakvih ugovorenih isporuka i bez uzimanja u obzir da će rasti troškovi proizvodnje.

[Dejan118]

Jedna hidrocentrala vrijedi više trenutno.., a kome je nevrijedno nek ne kupuje.

Jedina hidrocentrala u BiH koja vrijedi je ona na Vrbasu u elektroprivredi RS . Ta hidroelktrana je prosle godine isplatila 28.7 miliona dividende sto je oko 0.28 KM po jednoj dionici. Trenutna cijena dionice je oko 0.4 KM.

Cijena prije objave o isplati dividende je bila 0.24.

Prinos veci od 100%.
E to je je Hidrocentrala koja nesto vrijedi a ove u EPBiH ce vrijediti tek kad se izdvoje kao posebna dd i kad budu poslovala trzisno i isplacivala dividendu.
Dok su u sastavu EPBiH vrjjedice isto koliko vrijedi EPBiH prakticno su bezvrijedne.

[Sitna buranija]

Kao problem neprofitabilnosti Elektroprivrede BiH se uglavnom spominje loša produktivnost rudnika i neispunjavanje planova.
Ako se pogledaju trogodišnji planovi i njihova izvršenja od 2020. sasvim je jasno da su glavni krivci Uprava Elektroprivrede BiH, Ministarstvo Energije FBiH i Vlada FBiH.

U trogodišnjem planu objavljenom u decembru 2020. planirana je nabavka uglja za 2021. 5,4 miliona tona, za 2022. 4,6 miliona tona i 2023. 4,3 miliona tona. I ako se pogleda realizacija po godinama onda ispadne da je nabavljeno uglja koliko je i planirano ali taj plan su mjenjali pa su u 2022. povećali plan za 2023. na 5,4 miliona tona. Što naravno nije bilo objektivno očekivati uz konstatan pad broja uposlenih u rudnicima i nedovoljno ulaganje u otkrivku.
Jednostavno rečeno planiran je pad proizvodnje, pad nabavke uglja i planiran je pad troškova pa su prema tom planu planirani operativni rashodi u 2023. od samo 782 miliona KM, čak za 50 miliona manji nego u 2020. kao da će cijene uglja u nedogled ostati iste ili padati kao što je i cijena struje u nedogled ista.
Jako loše planiranje, jako loše procjene prihoda i rashoda. Da nije bilo rasta tržišne cijene već bi 2021. godina pokazala svu nerealnost planova. Čak i u decembru 2022. prave nerealne planove, navode prihode od 1,4 ili 1,5 milijardi KM a ne planiraju povećanje proizvodnje nego da će taj prihod biti ostvaren rastom cijena,.. naravno bez ikakvih ugovorenih isporuka i bez uzimanja u obzir da će rasti troškovi proizvodnje.

U 2022. godini za 2023. godinu nisu napravili nerealne, nego ambiciozne planove. Realni su bili, ali ambiciozni. Možda se zbog niže tržišne cijene od očekivane moglo dobaciti samo do 50-60 mio dobiti umjesto 100+ mio.

A što se tiče pada proizvodnje, pa bez izgradnje novih TE i HE to se valjda podrazumijeva, jer svako od postojećih postrojenja ima neki projicirani rok trajanja i broj radnih sati (a neka su već odavno probila te rokove i sate). Na VE i SE se ne može ozbiljno računati u smislu povećanja proivodnje. A smanjivanje broja zaposlenih u rudnicima nije nužno trebalo rezultirati padom proizvodnje, nego racionalizacijom poslovanja i smanjenjem troškova. Dakle, zaključak je valjda očit.