Wessmanovo gostovanje na centralnom dnevniku je naznaka da ovo dobija jasnije konture. Prema njegovim navodima: 15 mil EUR za kupovinu državnog udjela i 15 mil EUR za dokapitalizaciju.
Sa malim udjelom u vlasništvu on sam ne može odlučiti o dokapitalizaciji ali ,naizgled , ostali dioničari nemaju jasan stav niti su se oglasili povodom ove situacije.
Na prvoj aukciji se nisu pojavili zato što vlada nije ispoštovala dogovor o cijeni. Vjerovatno su dogovorili nižu cijenu pa su je ovi u međuvremenu podigli.
Sami boravak u Sarajevu se može protumačiti i kao znak da će transakcija biti obavljena uskoro jer njegova medijska kampanja traje nekoliko sedmica a i svi otali potvrđuju da pregovori i dalje traju.
Navode o pretvaranju Bosnalijeka u pakirnicu lijekova je opovrgao jer "ne može se uništiti nešto u šta su uložene desetine miliona dolara i pretvoriti u pakirnicu". Prema njegovim navodima to nema logike. Tako nešto bi i trebalo biti ali u zemljama tranzicije je godinama prisutna ta pojava. Uništavaju se firme u koje su ulagana ogromna sredstva radi nekih ličnih ciljeva pa i ova Wessmanova tvrdnja baš ne stoji.
Moglo je i bez ove prodaje jer je Bosnalijek imao svoju putanju razvoja i dobru vlasničku strukturu ali razvoj događaja daje naznake da će se riješiti u korist prodaje.
Bosnalijek
Re: Bosnalijek
U svakom slučaju, ovo se bliži raspletu. Alvogen će biti tada najveći pojedinačni dioničar, ali bez većinskog vlasništva. Pomenuta dokapitalizacija stoji u odlukama skupštine iz 2008. (čini mi se) kada je ovlašten nadzorni odbor (ako dobro pratim) da objavi emisiju dionica za strateškog partnera (tada se štimalo za Libijsku vladu).
Sad je pitanje može li Alvogen aktivirati tu odluku i doći do većinskog vlasništva po cijeni ispod 20 KM po dionici? Naravno da je upitno i šta će fondovi koji drže dobar komad, uraditi? Da li će raditi u interesu fonda, ili u ličnim interesima. Ona standardna: preko berze transakcija po 20KM, a preko računa uplata od još toliko.
Na kraju opet ostaje otvorena mogućnost da se raspiše tender za otkup dionica po "nabavnoj", u prosjeku od 17-18 KM, i da sitni dioničari budu prisiljeni da prodaju dionicu za pola njene realne vrijednosti.
Sad je pitanje može li Alvogen aktivirati tu odluku i doći do većinskog vlasništva po cijeni ispod 20 KM po dionici? Naravno da je upitno i šta će fondovi koji drže dobar komad, uraditi? Da li će raditi u interesu fonda, ili u ličnim interesima. Ona standardna: preko berze transakcija po 20KM, a preko računa uplata od još toliko.
Na kraju opet ostaje otvorena mogućnost da se raspiše tender za otkup dionica po "nabavnoj", u prosjeku od 17-18 KM, i da sitni dioničari budu prisiljeni da prodaju dionicu za pola njene realne vrijednosti.
Re: Bosnalijek
Nema prisile za male dioničare. Samo obaveza raspisivanja tendera za sve dionice kada vecinski dionicar sretkne 30% dionica.
Dakle, ako mali dionicar zeli drzati dionice, niko ga ne tjera da proda.
Dakle, ako mali dionicar zeli drzati dionice, niko ga ne tjera da proda.
Re: Bosnalijek
Naravno da može. Loše sam se izrazio. Mislio sam da će berzanska cijena vjerovatno biti zakucana na toj vrijednosti ili niže u dugom periodu, ako se najveći dioničar dočepa više od 50% dionica. Prestaće isplate dividende, ili će biti isplaćivane u dionicama, profit će biti izvlačen preko nepovoljnih kredita od većinskog vlasnika itd. Trgovina dionicom će opasti, a sa time i cijena. Po tome svemu se onda može reći da će mali dioničar biti "prisiljen" da zgrabi što mu se nudi, jer poslije može biti mnogo manje.
Re: Bosnalijek
To je realna opcija. Sve to zavisi ko je i šta je Avlogen i kakve su njegove namjere. Znam da su dileme da li ostati ili izaći teške.
Opet ponavljam, meni je žao što nisam poslušao sebe i kupio Tvornicu Cementa Kakanj, kada je bila 14KM, a Heidelberg imao preko 90% vlasničkog udjela.
Treba imati na umu da neko veći prati šta se dešava i kako Alvogen vuče poteze. Moguć je i scenario u kojem bi Alvogen za par godina prodao Bosnalijek ili dio svoje kompanije nekoj većoj ribi i tada bi im svakako bilo u interesu da tražišna cijena bude što veća. Da ponovim, pokušati saznati što više o Alvogenu.
Opet ponavljam, meni je žao što nisam poslušao sebe i kupio Tvornicu Cementa Kakanj, kada je bila 14KM, a Heidelberg imao preko 90% vlasničkog udjela.
Treba imati na umu da neko veći prati šta se dešava i kako Alvogen vuče poteze. Moguć je i scenario u kojem bi Alvogen za par godina prodao Bosnalijek ili dio svoje kompanije nekoj većoj ribi i tada bi im svakako bilo u interesu da tražišna cijena bude što veća. Da ponovim, pokušati saznati što više o Alvogenu.
Re: Bosnalijek
Actavis se povukao iz utrke za Plivu kada je na scenu stupio Barr. Jednostavno su sve prepustili većem. A može se primjetiti da se vrlo detaljno prati šta se dešava kod Bosnalijeka. To sam uočio prije izvjesnog vremena a sada ima i sigurnih informacija. Tim stranama je stalo da se ovo realizuje mada, to je samo početak. Tek kasnije nastupa borba za izvlačenje što bolje pozicije, i mendžmentu firme, i malim dioničarima kojih imaju vlasništvo "samo" 63% firme čak i ako se ne računa libijski ESDF .
I dalje mislim da je šteta što ovo ide u prodaju.
I dalje mislim da je šteta što ovo ide u prodaju.
Re: Bosnalijek
Actavis i Bar su nekoliko puta dizali cijenu i dobro je sto su dva igraca bila u utrci. Ne vjerujem da je velika steta, jer ako smatras da se udio prodaje po cijeni nizoj od realne, onda ce ovih 63% imati koristi. Dakle, pitanje je za koga je steta. Pisao sam da je potrebno prouciti Alvogen, bas zato sto je Barr u hipu pojeden od strane izraelske Teve, pa je sudbina malih dionicara Plive dosta neizvjesna.
Re: Bosnalijek
Firma koja ima svoj put preuzimanjem postaje potrošni zupčanik. Puno znači kada firma samostalno nastupa na vanjskim tržištima, kada ima brend i kada je sjedište u matičnoj zemlji. To se daleko više cijeni od nastupanja u sastavu nekog "globalnog igrača" koji danas gradi kupuje, preuzima a sutra vidi da to nije "dovoljno isplativo" i sve zapusti.
Izvozno orjentisana domaća firma je daleko bolji pokazatelj od domaće firme u nečijem vlasništvo a pogotovo ako je ona u farmaceutskom sektoru. Tu nam globalna kretanja ne idu u prilog. Nema istraživanja, razvojnih programa, nema donošenja odluka, samo fizički rad. Tako zemlja ne napreduje. Hrvatska je poprilično izgubila prodajom Plive kao i Srbija sa Hemofarmom.
Sasvim drugo bi bilo da Bosnalijekovo poslovanje stagnira. Onda bi se moglo pričati o prodaji kao rješenju. Ovako to nije slučaj. Normalno, i dalje stoji da se prodaje 19% + 8 % (IFC) udjela dok ostalo ostaje kao i do sad ali opet to znači skori pokušaj preuzimanja većinskog vlasništva čime se dolazi na ono gore spomenuto.
Ipak kada se inokupac potrudi da nešto završi on iza leđa ima veći broj "argumenata" tako da ostvari zacrtano.
Što se tiče Alvogena, bolje je proučiti Actavis. Sve je prepisano od te firme.
Izvozno orjentisana domaća firma je daleko bolji pokazatelj od domaće firme u nečijem vlasništvo a pogotovo ako je ona u farmaceutskom sektoru. Tu nam globalna kretanja ne idu u prilog. Nema istraživanja, razvojnih programa, nema donošenja odluka, samo fizički rad. Tako zemlja ne napreduje. Hrvatska je poprilično izgubila prodajom Plive kao i Srbija sa Hemofarmom.
Sasvim drugo bi bilo da Bosnalijekovo poslovanje stagnira. Onda bi se moglo pričati o prodaji kao rješenju. Ovako to nije slučaj. Normalno, i dalje stoji da se prodaje 19% + 8 % (IFC) udjela dok ostalo ostaje kao i do sad ali opet to znači skori pokušaj preuzimanja većinskog vlasništva čime se dolazi na ono gore spomenuto.
Ipak kada se inokupac potrudi da nešto završi on iza leđa ima veći broj "argumenata" tako da ostvari zacrtano.
Što se tiče Alvogena, bolje je proučiti Actavis. Sve je prepisano od te firme.
-
- Posts: 16
- Joined: 18 Apr 2010, 14:30
Re: Bosnalijek
tekst iz Slobodne Bosne:
PRIVATIZACIJSKA LAKRDIJA
Uprava sarajevskog “Bosnalijeka“ nenadano se usprotivila prodaji Vladinog
paketa dionica američkom “Alvogenu“ i dovela u pitanje privatizacijski aranžman
decenije; “Slobodna Bosna“ u posjedu je dokumenta iz kojeg je vidljivo zašto je
direktor Bosnalijeka Edin Arslanagić odustao od Alvogena i kako se Uprava
Bosnalijeka namjerava dokopati Vladinog paketa dionica.
KRAJ AMERICKOG SNA SARAJEVSKOG BOSNALIJEKA
“Alvogen” izgubio “Bosnalijek” zbog raskida
menad`erskog ugovora s Edinom Arslanagi}em
Pise: ASIM METILJEVIC
Prodaja manjinskog paketa drzavnih dionica Bosnalijeka americkoj farmaceutskoj kompaniji Alvogen pretvara se u prvorazrednu privatizacijsku lakrdiju. Vec
nekoliko sedmica vodi se bespostedni rat placenim oglasima u kojima dvije zainteresirane strane - Alvogen i Bosnalijek - suceljavaju argumente za i protiv prodaje drzavnih dionica. Argumenti Alvogena uglavnom su poznati odranije: americka kompanija tvrdi da ima ozbiljne poslovne planove s “Bosnalijekom“ koji namjerava pretvoriti u svoj jedini “centar izvrsnosti “ izvan Amerike, da je spremna investirati u pogone “Bosnalijeka“ kako bi proizvodnja lijekova bila “najmanje udvostrucena u periodu od 3 do 5 godina“, da ni jedan radnik “Bosnalijeka“ nece ostati bez posla i da ce u roku od tri godine otvoriti jos najmanje200 novih radnih mjesta.
Stavise, Amerikanci obecavaju da ce “Bosnalijek“ biti centar njihovih poslovnih operacija u jugoistocnoj Evropi: “Alvogen trenutno registrira svoj sadasnji
proizvodni portfolio u Rumuniji, Srbiji, Bugarskoj, te ce svoje registracije i urede u tim zemljama prenijeti na Bosnalijek koji }e postati vlasnik-nosilac Alvogenovih poslova u tim zemljama“, stoji, pored ostalog, u placenom oglasu americkih farmaceuta iz New Jerseya.
TRANSAKCIJA POD SUMNJOM
Na drugoj strani, Uprava Bosnalijeka, takoder u placenim oglasima, izrazava sumnju u namjere Alvogena. Uprava tvrdi da se u placenim oglasima “netacno predstavljaju cinjenice s obzirom da je Alvogen od prvobitnih slatkorjecivih najava o znacajnim ulaganjima u Bosnalijek do sada povukao potpuno suprotne poteze“. Kao krunski dokaz za tu optuzbu Bosnalijek navodi cinjenicu da je “Alvogen kupovinu dionica planirao realizirati iz kreditnih sredstava koja je namjeravao podici u BiH, a koja bi zatim otplacivao Bosnalijek kupovinom registracijskih dosijea Alvogena“. Drugim rijecima, uprava Bosnalijeka tvrdi da je Alogen planirao “kupovinu Bosnalijeka finansirati Bosnalijekovim novcem“!
Uprava Bosnalijeka rezervirana je prema vecini ostalih obecanja, osobito prema obecanju da ce Amerikanci od Bosnalijeka naciniti svoj evropski “centar izvrsnosti“. Dapace, uprava strahuje da bi Bosnalijek mogao prestati s proizvodnjom i postati pakernica Alvogenovih lijekova!
Sve do prije nekoliko sedmica, uprave dviju kompanija bile su na istoj strani.
Direktor Bosnalijeka Edin Arslanagic, na jednom sastanku odrzanom u Vladi Federacije BiH, dolazak Alvogena predstavio je kao “Boziji dar s neba“, kao povijesnu priliku koja se ne smije propustiti.
UPITNA BUDUcNOST BOSNALIJEKOVE UPRAVE
No, s jednakim zarom s kojim je do jucer podupirao ulazak Alvogena, Arslanagic danas problematizira namjere americkih farmaceuta. Iznenadenje zbog ovog obrata je tim vece ako se zna da je upravo Arslanagic zainteresirao americke farmaceute za kupovinu drzavnih dionica u Bosnalijeku. Zapravo, to je ucinio sin Edina Arslanagica koji je neko vrijeme zivio u New Jerseyju, gdje je inace sjediste Alvogena. Na preporuku svog sina Edin Arslanahic je primio delegaciju Alvogena i organizirao joj prijem u federalnoj Vladi kod koje je otvoreno lobirao za sklapanje aranzmana s americkim farmaceutima.
Sta se u meduvrmenu promijnilo? Zbog cega je Arslanagic dojucerasnje hvaljene favorite iznenada proglasio privatizacijskim mesetarima s krajnje sumnjivim namjerama?
Odgovorna ovo pitanje vjerovatno je skriven u prijedlogu “Ugovora za spajanje
poslovnih aktivnosti“ koji je Alvogen ponudio upravi Bosnalijeka. Sadrzaj ovog
ugovora, ciju smo kopiju uspjeli dobiti, bio je dostupan tek najuzem krugu Arslanagicevih suradnika u Bosnalijeku. Na pet stranica teksta taksativno su navedene sve obaveze Alvogena i Bosnalijeka u postprivatizacionom razdoblju a cini se da je za Bosnalijekovu upravu najsporniji dio Ugovora onaj u kome su detaljno opisane namjere Alvogena za sticanje kontrolnog paketa dionica u Bosnalijeku. Ugovorom je predvideno da uprava Bosnalijeka najkasnije 12 sedmica nakon sto Alvogen kupi dionice Vlade FBiH i IFC-a (ukupno 27,63) posto raspise javnu ponudu za kupovinu jos najmanje 2,3 miliona doinica po cijeni od 6,38 eura “cime bi se kapital Bosnalijeka uvecao za 30 posto“. Na ovaj nacin, Alvogen bi stakao vecinsko vlasnistvo i naravno pravo na suvereno donosenje svih poslovnih odluka.
Uprava Bosnalijeka vjerovatno je przeljkivala drukciji scenarij: da Alvogen
do vecinskog paketa dionica dode zaobilaznim putem, u neposrednoj pogodbi s
upravom Bosnalijeka i njihovim najblizim suradnicima koji raspolazu znacajnim vlasnickim udjelom.
ALVOGEN ARSLANAGICA SALJE U PENZIJU
Osim toga, predstavnci Alvogena na posredan nacin dali su do znanja direktoru
Bosnalijeka Edinu Arslanagicu da ne racunaju na njegove menadzerske usluge. Diskretno su se okolo raspitivali kada ce Arslanagic steci pravo na odlazak u penziju, sto je direktora B o s n a l i j e k a s i l n o p o v r i j e d i l o .
Arslanagic je uvjeren da bi s dolaskom novog vecinskog vlasnika u kratkom
roku izgubio poziciju neprikosnovenog vladara Bosnalijeka koja mu je tokom minule dvije decenije donijela golemi privatni imetak i drustveni ugled.
Bosnalijek je naime u vecinskom vlasnistvu malih dionicara, mahom bivsih i
sadasnjih uposlenika, pri cemu je Vlada FBiH s oko 19 posto dionica najveci pojedinacni dionicar. Iako Bosnalijek posluje sa znacajnim profitom, rijetko ispod 10 miliona KM, Vladine dividende uglavnom su skromne - svega stotinjak hiljada KM godisnje. Golemim profitom Bosnalijeka suvereno upravlja uprava na celu s
Arslanagicem cije se privatni imetak mjeri milionima maraka. Edinov sin Amar
suvlasnik je najluksuznije kafe-slasticarne u centru Sarajeva koju je navodno platio milion KM, a u porodicnom vlasnistvu Arslanagica nalazi se nekoliko luksuznih apartmana na Bjelasnici, vila s bazenom na Faleticima i raskosna
vila u centru Starog Grada. Mladi sin Edina Arslanagica takodjer je zaposlen u Bosnalijeku, a trenutno je angaziran na poziciji inostranog predstavnika za podrucje Azije i Afrike.
Arslanagic je u Bosnalijeku izgradio autioritet neprikosnovenog vladara cije se odluke izvrsavaju bez pogovora.
Posve je logicno da ce uciniti sve da bi sto dulje zadrzao stecene privilegije. Na ruku mu ide naklonost federalne Vlade, osobito dijela koji dolazi iz redova SDA koja se otvoreno usprotivila prodaji Bosnalijeka (vidi okvir).
Iz prilicno smucenih stavova nekih federalnih zvanicnika moze se razabrati da je Alvogen vec otpisan i da ce se prodaja Vladinih dionica u Bosnalijeku obaviti na nacin koji ce zastititi interese aktuelne uprave Bosnalijeka. To ce vjerovatno podrazumijevati prodaju manjih paketa drzavnih dionica koje ce uglavnom
pokupovati sadasnji clanovi Bosnalijekove uprave.
Americki san s Alvogenom definitivno je propao.
SDA STALA IZA ARSLANAGICA
“Alvogen nije ozbiljan partner“
Posve neocekivano, u prodaju Vladinog paketa dionica u Bosnalijeku ukljucilo se rukovodstvo vladajuce Stranke demokratske akcije. U sluzbenom partijskom saopsenju SDA zakljucuje da Alvogen nije “ozbiljan partner, kako se to na pocetku ocekivalo“.
U saop}enju SDA uglavnom se barata ocjenama koje su preuzete iz propagandnog
oglasa uprave Bosnalijeka, pa nije tesko izvuci zakljucak da je SDA-ovo saop}enje izdiktirano iz Bosnalijeka
ALVOGEN“ NE ODUSTAJE OD “BOSNALIJEKA“
Evropska ofanziva “Alvogena“ kreće iz Sarajeva
Robert Wessman, direktor Alvogena, drzi da bi preuzimanje sarajevskog Bosnalijeka imalo dalekosezne posljedice i za Alvogen i za Bosnalijek.
“Nas cilj je nasi se u grupi deset najvecih svjetskih proizvodjaca, a Bosnalijek ima veoma vaznu stratesku ulogu u nasem sirenju na teritoriju Evrope“, izjavio je nedavno Wessman.
Alvogen je izrastao na temeljima Norwich Pharmaceuticalsa u Now Yorku i u farmaceutskoj industriji je aktivan vise od 120 godina, s ograncima u osam zemalja i s paletom od 220 vlastitih proizvoda.
“Nas centar za razvoj, pozadinski ured i distribucija za cijelu regiju imat ce sjediste u Bosni i Hercegovini. Ova transakcije predstavlja znacajnu prekretnicu za BiH jer bi mogla potaknuti interes drugih americkih kompanija na ulaganja
u BiH“, rekao je Wessman.
PRIVATIZACIJSKA LAKRDIJA
Uprava sarajevskog “Bosnalijeka“ nenadano se usprotivila prodaji Vladinog
paketa dionica američkom “Alvogenu“ i dovela u pitanje privatizacijski aranžman
decenije; “Slobodna Bosna“ u posjedu je dokumenta iz kojeg je vidljivo zašto je
direktor Bosnalijeka Edin Arslanagić odustao od Alvogena i kako se Uprava
Bosnalijeka namjerava dokopati Vladinog paketa dionica.
KRAJ AMERICKOG SNA SARAJEVSKOG BOSNALIJEKA
“Alvogen” izgubio “Bosnalijek” zbog raskida
menad`erskog ugovora s Edinom Arslanagi}em
Pise: ASIM METILJEVIC
Prodaja manjinskog paketa drzavnih dionica Bosnalijeka americkoj farmaceutskoj kompaniji Alvogen pretvara se u prvorazrednu privatizacijsku lakrdiju. Vec
nekoliko sedmica vodi se bespostedni rat placenim oglasima u kojima dvije zainteresirane strane - Alvogen i Bosnalijek - suceljavaju argumente za i protiv prodaje drzavnih dionica. Argumenti Alvogena uglavnom su poznati odranije: americka kompanija tvrdi da ima ozbiljne poslovne planove s “Bosnalijekom“ koji namjerava pretvoriti u svoj jedini “centar izvrsnosti “ izvan Amerike, da je spremna investirati u pogone “Bosnalijeka“ kako bi proizvodnja lijekova bila “najmanje udvostrucena u periodu od 3 do 5 godina“, da ni jedan radnik “Bosnalijeka“ nece ostati bez posla i da ce u roku od tri godine otvoriti jos najmanje200 novih radnih mjesta.
Stavise, Amerikanci obecavaju da ce “Bosnalijek“ biti centar njihovih poslovnih operacija u jugoistocnoj Evropi: “Alvogen trenutno registrira svoj sadasnji
proizvodni portfolio u Rumuniji, Srbiji, Bugarskoj, te ce svoje registracije i urede u tim zemljama prenijeti na Bosnalijek koji }e postati vlasnik-nosilac Alvogenovih poslova u tim zemljama“, stoji, pored ostalog, u placenom oglasu americkih farmaceuta iz New Jerseya.
TRANSAKCIJA POD SUMNJOM
Na drugoj strani, Uprava Bosnalijeka, takoder u placenim oglasima, izrazava sumnju u namjere Alvogena. Uprava tvrdi da se u placenim oglasima “netacno predstavljaju cinjenice s obzirom da je Alvogen od prvobitnih slatkorjecivih najava o znacajnim ulaganjima u Bosnalijek do sada povukao potpuno suprotne poteze“. Kao krunski dokaz za tu optuzbu Bosnalijek navodi cinjenicu da je “Alvogen kupovinu dionica planirao realizirati iz kreditnih sredstava koja je namjeravao podici u BiH, a koja bi zatim otplacivao Bosnalijek kupovinom registracijskih dosijea Alvogena“. Drugim rijecima, uprava Bosnalijeka tvrdi da je Alogen planirao “kupovinu Bosnalijeka finansirati Bosnalijekovim novcem“!
Uprava Bosnalijeka rezervirana je prema vecini ostalih obecanja, osobito prema obecanju da ce Amerikanci od Bosnalijeka naciniti svoj evropski “centar izvrsnosti“. Dapace, uprava strahuje da bi Bosnalijek mogao prestati s proizvodnjom i postati pakernica Alvogenovih lijekova!
Sve do prije nekoliko sedmica, uprave dviju kompanija bile su na istoj strani.
Direktor Bosnalijeka Edin Arslanagic, na jednom sastanku odrzanom u Vladi Federacije BiH, dolazak Alvogena predstavio je kao “Boziji dar s neba“, kao povijesnu priliku koja se ne smije propustiti.
UPITNA BUDUcNOST BOSNALIJEKOVE UPRAVE
No, s jednakim zarom s kojim je do jucer podupirao ulazak Alvogena, Arslanagic danas problematizira namjere americkih farmaceuta. Iznenadenje zbog ovog obrata je tim vece ako se zna da je upravo Arslanagic zainteresirao americke farmaceute za kupovinu drzavnih dionica u Bosnalijeku. Zapravo, to je ucinio sin Edina Arslanagica koji je neko vrijeme zivio u New Jerseyju, gdje je inace sjediste Alvogena. Na preporuku svog sina Edin Arslanahic je primio delegaciju Alvogena i organizirao joj prijem u federalnoj Vladi kod koje je otvoreno lobirao za sklapanje aranzmana s americkim farmaceutima.
Sta se u meduvrmenu promijnilo? Zbog cega je Arslanagic dojucerasnje hvaljene favorite iznenada proglasio privatizacijskim mesetarima s krajnje sumnjivim namjerama?
Odgovorna ovo pitanje vjerovatno je skriven u prijedlogu “Ugovora za spajanje
poslovnih aktivnosti“ koji je Alvogen ponudio upravi Bosnalijeka. Sadrzaj ovog
ugovora, ciju smo kopiju uspjeli dobiti, bio je dostupan tek najuzem krugu Arslanagicevih suradnika u Bosnalijeku. Na pet stranica teksta taksativno su navedene sve obaveze Alvogena i Bosnalijeka u postprivatizacionom razdoblju a cini se da je za Bosnalijekovu upravu najsporniji dio Ugovora onaj u kome su detaljno opisane namjere Alvogena za sticanje kontrolnog paketa dionica u Bosnalijeku. Ugovorom je predvideno da uprava Bosnalijeka najkasnije 12 sedmica nakon sto Alvogen kupi dionice Vlade FBiH i IFC-a (ukupno 27,63) posto raspise javnu ponudu za kupovinu jos najmanje 2,3 miliona doinica po cijeni od 6,38 eura “cime bi se kapital Bosnalijeka uvecao za 30 posto“. Na ovaj nacin, Alvogen bi stakao vecinsko vlasnistvo i naravno pravo na suvereno donosenje svih poslovnih odluka.
Uprava Bosnalijeka vjerovatno je przeljkivala drukciji scenarij: da Alvogen
do vecinskog paketa dionica dode zaobilaznim putem, u neposrednoj pogodbi s
upravom Bosnalijeka i njihovim najblizim suradnicima koji raspolazu znacajnim vlasnickim udjelom.
ALVOGEN ARSLANAGICA SALJE U PENZIJU
Osim toga, predstavnci Alvogena na posredan nacin dali su do znanja direktoru
Bosnalijeka Edinu Arslanagicu da ne racunaju na njegove menadzerske usluge. Diskretno su se okolo raspitivali kada ce Arslanagic steci pravo na odlazak u penziju, sto je direktora B o s n a l i j e k a s i l n o p o v r i j e d i l o .
Arslanagic je uvjeren da bi s dolaskom novog vecinskog vlasnika u kratkom
roku izgubio poziciju neprikosnovenog vladara Bosnalijeka koja mu je tokom minule dvije decenije donijela golemi privatni imetak i drustveni ugled.
Bosnalijek je naime u vecinskom vlasnistvu malih dionicara, mahom bivsih i
sadasnjih uposlenika, pri cemu je Vlada FBiH s oko 19 posto dionica najveci pojedinacni dionicar. Iako Bosnalijek posluje sa znacajnim profitom, rijetko ispod 10 miliona KM, Vladine dividende uglavnom su skromne - svega stotinjak hiljada KM godisnje. Golemim profitom Bosnalijeka suvereno upravlja uprava na celu s
Arslanagicem cije se privatni imetak mjeri milionima maraka. Edinov sin Amar
suvlasnik je najluksuznije kafe-slasticarne u centru Sarajeva koju je navodno platio milion KM, a u porodicnom vlasnistvu Arslanagica nalazi se nekoliko luksuznih apartmana na Bjelasnici, vila s bazenom na Faleticima i raskosna
vila u centru Starog Grada. Mladi sin Edina Arslanagica takodjer je zaposlen u Bosnalijeku, a trenutno je angaziran na poziciji inostranog predstavnika za podrucje Azije i Afrike.
Arslanagic je u Bosnalijeku izgradio autioritet neprikosnovenog vladara cije se odluke izvrsavaju bez pogovora.
Posve je logicno da ce uciniti sve da bi sto dulje zadrzao stecene privilegije. Na ruku mu ide naklonost federalne Vlade, osobito dijela koji dolazi iz redova SDA koja se otvoreno usprotivila prodaji Bosnalijeka (vidi okvir).
Iz prilicno smucenih stavova nekih federalnih zvanicnika moze se razabrati da je Alvogen vec otpisan i da ce se prodaja Vladinih dionica u Bosnalijeku obaviti na nacin koji ce zastititi interese aktuelne uprave Bosnalijeka. To ce vjerovatno podrazumijevati prodaju manjih paketa drzavnih dionica koje ce uglavnom
pokupovati sadasnji clanovi Bosnalijekove uprave.
Americki san s Alvogenom definitivno je propao.
SDA STALA IZA ARSLANAGICA
“Alvogen nije ozbiljan partner“
Posve neocekivano, u prodaju Vladinog paketa dionica u Bosnalijeku ukljucilo se rukovodstvo vladajuce Stranke demokratske akcije. U sluzbenom partijskom saopsenju SDA zakljucuje da Alvogen nije “ozbiljan partner, kako se to na pocetku ocekivalo“.
U saop}enju SDA uglavnom se barata ocjenama koje su preuzete iz propagandnog
oglasa uprave Bosnalijeka, pa nije tesko izvuci zakljucak da je SDA-ovo saop}enje izdiktirano iz Bosnalijeka
ALVOGEN“ NE ODUSTAJE OD “BOSNALIJEKA“
Evropska ofanziva “Alvogena“ kreće iz Sarajeva
Robert Wessman, direktor Alvogena, drzi da bi preuzimanje sarajevskog Bosnalijeka imalo dalekosezne posljedice i za Alvogen i za Bosnalijek.
“Nas cilj je nasi se u grupi deset najvecih svjetskih proizvodjaca, a Bosnalijek ima veoma vaznu stratesku ulogu u nasem sirenju na teritoriju Evrope“, izjavio je nedavno Wessman.
Alvogen je izrastao na temeljima Norwich Pharmaceuticalsa u Now Yorku i u farmaceutskoj industriji je aktivan vise od 120 godina, s ograncima u osam zemalja i s paletom od 220 vlastitih proizvoda.
“Nas centar za razvoj, pozadinski ured i distribucija za cijelu regiju imat ce sjediste u Bosni i Hercegovini. Ova transakcije predstavlja znacajnu prekretnicu za BiH jer bi mogla potaknuti interes drugih americkih kompanija na ulaganja
u BiH“, rekao je Wessman.
Re: Bosnalijek
Eto, neko je proucio Alvogen, a i Arslanagića. Kako god, ponovo nevalja....