Rudnik Soli Tuzla

[Profesor70]

Kakve su šanse da ide gore? Hoće li u dogledno vrijeme ići privatizacija?

[panzer]

Do 2016. situacija je bila prilično turbulentna. Na jednoj strani cjelokupna priča o posljedicama stare postavke rudnika koji se nalazio u centru grada te od 2005. prelazak i bušenje na novim eksploatacijskim zonama kao i sva ulaganja vezana za to.
A na drugoj strani nepoznanica oko preuzimanja lukavačke Sode i eventualnih zastoja te solane koja je počesto izgledala pasivna u svom poslovanju iako je to više bio konzervativni ali sigurniji pristup.

Tek od 2016. se vidio napredak u rezultatima Sode kao posljedica posloženog sistema koju su turci sprovodili, na osnovu čega su tražili sve više slanice ali i dogovora oko povećanja cijene slanice jer za stabilan izvor repromaterijala i Soda i Solana su morali platiti više. Isto tako Solana ima novog vlasnika kojem je stalo da maksimizira obim proizvodnje pa rudnik i tu mora planirati povećanje prodaje.
Tako se sad dobit može povećavati i na 3-4 miliona KM godišnje što daje prostora i firmi da ulaže puno više u sistem snabdijevanja ali i da se dio dobiti usmjeri prema većinskom vlasniku koji je ranije finansijski pomagao Rudniku.

Na osnovu toga cijena dionica će vremenom odgovarati finansijskim parametrima iz godišnjih izvještaja. Uz dobit od oko 3 miliona KM, sa konzervativnom cijenom, u koju su uračunati prigovori revizora, se mora trgovati na nivou od oko 50 KM.

U slučaju da se aktiviraju priče o privatizaciji, odnosno da kantonalna vlada stvarno odluči da proda Rudnik onda ni 100 KM nije nerealno očekivati.

[potisak]

Kakve su šanse da ide gore? Hoće li u dogledno vrijeme ići privatizacija?

Od većine komentatora niko ne baca grah pa da zna hoće li cijena ići gore ili ne, jer kod nas ionako ima previše nelogičnosti na tržištu, ali pametnom je dovoljan predhodni komentar Panzera.
Po meni veoma značajna činjenica je promjena direktora 5. put za veoma kratko vrijeme, što ukazuje na „x“ borbu, a račundžijama je dovoljno da Rudnik nema nikakvog dugovanja jer je onaj dug što ga spominju u šupljim pričama od 7,8 milona je vraćen još 2019 i sve ostalo konsolidovano, čak su i one najsitnije tužbe završene i još sada na računu ima 14 miliona ( što su pošli da popljačkaju, pa nisu mogli, a i neće ni moći jer su mnoge oči uperene u nadzor ) što već iznosi dobiti 10 KM po dionici.
A za Panzera odgovor: Ako uprava osposobi samo par ljudi za bušenje i nabavi opremu, koja nije ni skupa, a imaju novce, dobit se može očekivati i preko 10 milona godišnje... ( ... i preko 15 milona, nego treba biti skroman zbog još uvijek značajnog djelovanja političara ).
A Sisecam navaljuje!

[panzer]

Za razliku od uglja, odnosno rudnika uglja za šta su jedno vrijeme pokazivali interes, slanica im je strateška sirovina.
Ugalj mogu koristiti a i ne moraju , preuzimanjem rudnika uglja ne dobijaju neku veću prednost jer bi imali fiksne troškove a ugalj samo za svoje potrebe što ne bi bilo ekonomično.

Preuzimanjem Rudnika Soli Šišedžam bi poprilično zaokružio proizvodni sistem i imao stabilan izvor neophodne sirovine bez razmišljanja šta će se dešavati kod kadrovskih promjena. Tako da bi sigurno bili voljni da preuzmu firmu čak i po višoj cijeni.

Ali za sada je vrlo mala mogućnost da se ide u privatizaciju jer kanton neće prepustiti upravljanje privatnim licima. Iako je sadašnji sistem izvlačenja slanice iz zemlje projektovan izuzetno dobro( cijela projekt je završen još u Jugoslaviji kada se radilo dosta profesionalnije), pitanje je da li bi vlast rizikovala pa privatnim licima prepustila upravljanje Rudnikom soli pa da mogući rezultati po prirodu i okolinu budu katastrofalni.

[potisak]

... pitanje je da li bi vlast rizikovala pa privatnim licima prepustila upravljanje Rudnikom soli pa da mogući rezultati po prirodu i okolinu budu katastrofalni.

... ono što svi znamo, skoro sve će se privatizirati!

A vlast ako dobije dobru cijenu, prodat će, a dobit će dobru cijenu!
Možda privatnici budu i bolji za rezultate po prirodu i okolinu nego općina Tuzla...
Jedina kočnica koja strahovito popušta je dogovor čelnika u politicu da prodaju kome žele i pošto najniže može, koja samo što nije pukla. To prepoznaje Sisacam i sada je spreman „i pošteno“ platiti jer mu se u kupivinu mogu upetljati mnogi, od Austrijanaca do Kineza. Tada neće biti pitanje veće cijene već da li će ikako kupiti?

Danas je bila trka između 4-5 kupaca koji su željeli kupiti koju stoju što se pojavila.

[panzer]

Vidi drugova što dižu troškove za plate. Ili su otpremnine predhodnom direktoru.

Dobit je manja, amortizaciju povećavaju ali je i veći i iznos gotovine na računu pa su sad na 14,6 miliona KM.

[Profesor70]

Rudnik zadnih 15-ak dana sa 15 na 19,36 km. Male količine dionica se vrte u opticaju. Nešto se događa, svi kao da nešto čekaju. Sve mi nešto govori da se sprema onaj scenario sa Turcima.

[panzer]

Tehnički gledano taj rast u zadnja dva mjeseca nije uopšte veliki. Čak ni raspon između 20 i 30 KM nije od nekog većeg značaja i moguće je da se ni tu ne pojave neke količine.

Što se tiče zainteresovanih strana, ne samo da ih možemo računati kao dvije nego uskoro možemo dobiti i treću.
Sve do sada kupljene dionice mogu preći u ruke solane tj ASa ako ponude fer cijenu. Time bi se AS osigurao u slučaju evenualne prodaje državnog udjela a prije te prodaje sa većim udjelom može imati znatno veći uticaj na firmu.

Čak i da šišedžam i solana ostanu na ovim "pozicijama", sa par dokupa dionica možemo dobiti grupu dioničara koji zajedničkim djelovanjem mogu imati udio veći od 5% a tada i oni postaju faktor koji može imati uticaj u firmi.

Tako da će ovdje biti još puno dešavanja a firma je već sada stabilna i nema potrebe razmišljati o prijekim privatizacijama.
U prvih 6 mjeseci su imali ulaganje u opremu od preko 1,5 miliona KM a to nije uticalo na zaustavljanje rasta gotovine na računima firme.

[panzer]

Ko će prvi na 20?

[Profesor70]

Idem ja, ali ih nema za kupiti.