Sabur2 wrote:Sto se tice Trhulja, iskreno sam se nadao da ce se presvuci u neki drugi dres, ali izgleda da mu je i licni integritet jaca strana.
Prosto ne znam sta radi i otkud on u SDA. Jednostavno iskace iz tog drustva.
Nadam se da nece biti tek tako potrosen.
Ne znam koje ti je političko opredjeljenje, ali SDA je mala maca za ove komuniste (SDP) sa Lagumdžijom na čelu (totalni idiot). Slažem se za Trhulja, čovjek jednostavno ulijeva povjerenje.
Po svemu sudeći Trhulj je jedan od rijetkih koji je bio neprimijećen od stranačkih laktaroša i nesposobnjakovića pa je imao nekih rezultata u svom radu. Takvih ljudi je bilo dosta odnosno ljudi su se uključivali u stranke čisto formalno da bi doprinijeli društvu ali ih je većina odustala.
Iz tog razloga sam odavno prestao generalizovati stranke pa sam samo gledao rad ljudi u njima i dešavalo se da na izborima glasam za tri različite stranke, po nivoima vlasti. Drugačije ne može. Stranke kao stranke su očaj, ali ima pojedinaca.
Što se tiče stranaka, ovo što je rečeno juče; za HE Vranduk se čeka samo potpis ministra prostornog uređenja. Sasvim slučajno je to Desnica Radivojević, glavni problem ovih mjeseci. Kao da se to nije moglo potpisati u martu nego eto sad im fali.
Takve stvari me nerviraju. Svi zavisimo od njihovih hirova.
Sabur2 wrote:Sto se tice Trhulja, iskreno sam se nadao da ce se presvuci u neki drugi dres, ali izgleda da mu je i licni integritet jaca strana.
Prosto ne znam sta radi i otkud on u SDA. Jednostavno iskace iz tog drustva.
Nadam se da nece biti tek tako potrosen.
Ne znam koje ti je političko opredjeljenje, ali SDA je mala maca za ove komuniste (SDP) sa Lagumdžijom na čelu (totalni idiot). Slažem se za Trhulja, čovjek jednostavno ulijeva povjerenje.
Političko opredjeljenje je manje više nebitno jer svi mi ćemo reći isto: socijalna pravda, niži porezi, pravo na liječenje, školovanje, posao, etc...sekularna država, transparentnost, manje birokratije, zaštita ugroženih....
I svaka će se stranka u to uklopiti. Tako da cijenim ljude samo po onome što rade, a SDA je definitvno katastrofa za sve ono gore pobrojano, a slažem se da se ni SDP nije pokazao ništa boljim.
Međutim, ako ova vlast istjera do kraja ovo čišćenje što je započela po firmama i tajnim računima, a vidjećemo hoće li, onda su definitivno bolji od prethodnih. O tom po tom, nema potrebe trčati pred rudu.
Investitor wrote:Panzer, ipak se nešto dešava, ovo su dobre informacije, samo što tržište kod nas ne reaguje na iste (bar ne odmah)
ili djeluje (neko je postavio kupovni nalog na 16,99 ):o
Sabur2 wrote:
Političko opredjeljenje je manje više nebitno jer svi mi ćemo reći isto: socijalna pravda, niži porezi, pravo na liječenje, školovanje, posao, etc...sekularna država, transparentnost, manje birokratije, zaštita ugroženih....
I svaka će se stranka u to uklopiti. Tako da cijenim ljude samo po onome što rade, a SDA je definitvno katastrofa za sve ono gore pobrojano, a slažem se da se ni SDP nije pokazao ništa boljim.
Međutim, ako ova vlast istjera do kraja ovo čišćenje što je započela po firmama i tajnim računima, a vidjećemo hoće li, onda su definitivno bolji od prethodnih. O tom po tom, nema potrebe trčati pred rudu.
Ma jarane, možda se nećemo složiti, ali SDA je manje zlo od SDP-a i SBB-a (sa Radončićem na čelu), taj čovjek (avaz) slaže dnevno bar 50 puta, jedino smrtovnice su istinite. Takvi ljudi (koji hoće slagati) nemogu biti pošteni, pravedni, odgovorni i na kraju krajeva muslimani (vjerodostojan hadis). Svi spominju grijehe SDA, a niko zasluge koje nisu male za nastanak i jačanje ove države. U svakoj stranci ima lopova, nesposobnih i sl, ali prije svega mislim da treba gledati kojih ima više poštenih ili nepoštenih, iskrenih ili lažova, tek nakon toga možemo gledati druge osobine. Ovi (SDP i SBB) zasigurno nisu bolji od prethodnika (SDA).
Objavom tendera za pronalaženje strateškog partnera za izgradnju Bloka 7 u Termoelektrani Tuzla sljedeće sedmice počinje treći pokušaj u Federaciji BiH da se počnu graditi kapitalni elektroenergetski objekti.
Mnogi su vjerovatno i zaboravili, ali prošlo je punih šest godina od kada su prvi put odabrani strateški partneri za izgradnju elektronergetskih objekata. “Hećin” izbor 37 kompanija u javnom pozivu 2006. godine, a potom i odabir tri strateteška partnera osporen je, a isto se dogodilo sa Alpiqom 2010. čiji je izbor zaustavio nadolazeći pobjednik izbora te godine SDP.
Da i novi treći pokušaj nije lišen afera i bolesti ispoljenih u prethodnom period pokazuje i famozni protokol koji je premijer Nermin NIkšić potpisao sa njemačkom kompanijom IFC-IFM samo mjesec dana prije objave tendera za izbor strateškog partnera.
Pravdati se kako je to samo protokol koji nikoga i ništa obavezuje je vrlo providno od onih koji su se “ubili” u predizborno vrijeme da obore dogovor sa švicarskim Alpiqpom, nazivajući ga štetnim za EPBiH i Federaciju BiH.
Ako je neobavezujući protokol potpisan sa njemačkim IFC-IFM_om, onda se logičnim nameće pitanje zašto nisu potpisani protokoli i sa drugih dvadesetak kompanija sa kojima su, prema tvrdnjama direktora Elvedina Grabovice, obavljeni preliminarni razgovori u vezi sa investiranjem u Blok 7 TE Tuzla?
Prebacivanje odgovornosti u stilu “Nisam ja potpisao, nego premijer Nikšić” (riječi direktora Grabovice, op.autora) valjda je jedino preostalo nekome ko je “uhvaćen u krivolovu”.
Na ovaj način ponovo je izbilo na vidjelo to ko će se u cijeloj priči ugraditi, a što na izvjesan način potvrđuje i i to što se novi tender za Blok 7 promoviše kao drastično drugačiji model odabira strateškog partnera mada je zapravo riječ o istom javnom pozivu sa unekoliko drugačijim pakiranjem.
Doista, ima li ikakve razlike u modelu, ako se novim tenderom kao i onim ranijim predviđa da prirodni resursi ostanu u vlasništvu FBIH, da se formira zajednička kompanija u kojoj strani partner neće dominirati (Alpq je samo tražio jedno mjesto u Upravi društva), da će domaća strana obezbijediti dugoročno snabdijevanje sirovinom za novi Blok 7, a da ne govorimo o tome da su kriteriji i u jednom i u drugom slučaju postavljeni visoko kako bi se mogle javiti samo velike elektroenergetske kompanije.
Razlika je u tome što je aranžman sa Alpiqom predviđao sklapanje dugoročnog ugovora o preuzimanju 50 odsto viškova proizvedene električne energije, dok je u novom pozivu ostavljeno da će se “partneri dogovoriti oko raspodjela prava na snagu i energiju proizvedenu iz TE Tuzla Blok 7". U novom pozivu je dakle ostavljen manevarski prostor u kojem će se dati investitoru “njegovo” kako bi mu uopšte bilo isplativo učestvovati u ovom projektu.
Da li je prethodni aranžman sa Alpiqom bio nepovoljan to je pitanje za stručnjake, ali budući da i strateški partner treba zaraditi na projektu jasno je da mu se nešto morati žrtvovati.
Dakle, između dva tendera nema suštinske razlike da bismo ih mogli ovkalifikovati različitim modelima u odabiru strateškog partnera.
Sva istina oko projekta izaći će na vidjelo kada budu okončani pretkavlifikacioni i kvalifikacioni postupak i kada budemo tačno znali koliko je velikih stranih kompanija doista zainteresovano za cijelu priču, osim dakako one jedne koja je već unaprijed uhvaćena za rukav.
I prošli poziv pokazao je da se investitori baš i ne otimaju da investiraju u BiH, a ukoliko ih se javi više nego prethodni put biće to svakako dobar znak.
U vremenu kada su mnoge elektroenergetske kompanije posvetile gradnji objekata u vlastitim zemljama, a neke čak i aktivirale ugašene nuklearne elektrane usljed energetskih problema, možda neku “navalu” ne treba očekivati. Tu je dakako vrlo bitno i domaće političko i poslovno okruženje koje u najmanju ruku nije privlačno za strane investitore.
Slični investicijski projekti otvoreni su i u drugim zemljama regije poput Albanije, Crne Gore, Srbije, Makedonije...
Mi, koji smo po potencijalima u elektroenergetskom sektoru vodeći u regiji, prvi smo krenuli u projekte, ali nažalost evo godinama se nismo maknuli s početnih pozicija.
Radni vijek bloka u TE Tuzla ističe baš u vrijeme kada je planiran završetak njegove zamjenske verzije i čini se kako više nema vremena za nove peripetije oko odabira strateških partnera. Takav je slučaj i sa drugim planiranim objektima, jer ćemo ne počnemo li ih već sada graditi postati za koju godinu uvoznik električne energije i pored ogromnih neiskorištenih potencijala koje posjedujemo.
Za otimanja oko toga ko će voditi projekte i ko će uzeti proviziju mjesta više nema.
