Elektroprivreda BIH

[panzer]

Po kojoj cijeni je izgrađena HE mostarsko blato ili kako se već zove?

[Shahab]

http://bljesak.info/rubrika/business/cl ... uju/119898

Da li postoji zakonska osnova za ovaj potez političke oligarhije koja upravlja Elektroprivredom? Kakve veze ima pretplata za javnu televiziju sa potrošenom električnom energijom? Koliko sam shvatio inetencija je da se korištenje električne energije uvjetuje plaćanjem pretplate za TV. To je protivzakonito i neprovodivo. Sve sam vjerovao ali da je Grabovica toliki idiot i diletant to nisam mogao ni zamisliti.

[veliki dedo]

@Shahab
Provesce oni i ono sto je protivzakonito, kao sto su i do sada, ili ce jednostavno promijeniti zakon.
Kada bi se imalo postovao zakon, pravda, pa i neka prosta logika JPESR ne bi bila u ovakvoj losoj i sramotnoj situaciji a jedan bilmez i kriminalac kao Elvedin Grabovica davno bi camio u zatvoru ili u vrh glave cistio smece (svaka cast smetljarima) jer za nesto drugo nije ni sposoban niti posten. Jedan obican debil i lazovcina, nepismeni tokmak i isfrustrirani ljigavac koji zbogh svojih kompleksa i nesposobnosti maltretira sve oko sebe.
Znaci, kada on i takvi kao on budu, znaci, odgovarali za svoje pljacke i milionski kriminal i sluzili, znaci, kaznu u zatvoru mozda cemo, znaci, TEK TADA, moci reci da se postuju neki, znaci, osnovni zakoni i da, znaci, ovo tuzilastvo i sudstvo bar malo, znaci, funkcionisu...

[veliki dedo]

Posteni i nevini se dave i utapaju od siromastva i bijede, dok ovakva govna uvijek plutaju i sa osmjehom se zajebavaju dok druge pljackaju i ubijaju...
http://www.bljesak.info/rubrika/lifesty ... tingu/8786

[hihihi]

Posteni i nevini se dave i utapaju od siromastva i bijede, dok ovakva govna uvijek plutaju i sa osmjehom se zajebavaju dok druge pljackaju i ubijaju...
http://www.bljesak.info/rubrika/lifesty ... tingu/8786

OBJAVA: Nedjelja, 7. srpnja 2013. 14:47

[Shahab]

@Shahab
Provesce oni i ono sto je protivzakonito, kao sto su i do sada, ili ce jednostavno promijeniti zakon.
Kada bi se imalo postovao zakon, pravda, pa i neka prosta logika JPESR ne bi bila u ovakvoj losoj i sramotnoj situaciji a jedan bilmez i kriminalac kao Elvedin Grabovica davno bi camio u zatvoru ili u vrh glave cistio smece (svaka cast smetljarima) jer za nesto drugo nije ni sposoban niti posten. Jedan obican debil i lazovcina, nepismeni tokmak i isfrustrirani ljigavac koji zbogh svojih kompleksa i nesposobnosti maltretira sve oko sebe.
Znaci, kada on i takvi kao on budu, znaci, odgovarali za svoje pljacke i milionski kriminal i sluzili, znaci, kaznu u zatvoru mozda cemo, znaci, TEK TADA, moci reci da se postuju neki, znaci, osnovni zakoni i da, znaci, ovo tuzilastvo i sudstvo bar malo, znaci, funkcionisu...

Grabovica egzistira u ambijentu svojih partijskih mentora poput Nikšića, Lagumdžije ili Reufa Bajrovića. Njih ne zanima energetika niti elekktroprivreda, oni ne razumiju stručne rasprave ili diskusije. U modernom svijetu ta pojava se naziva partitokratija. Takav mentalni sklop je endemski i postoji isključivo na ovim prostorima. Osoba kojoj je povjerena kontrolna palica istovremeno je ludak i kriminalac, a nema pojma o poslu kojim se nominalno bavi.

[panzer]

Energetika se različito tretira u svijetu. U Americi imate državne i privatne kompanije. Mađarska je sve privatizirala i ima najučinkovitiji energetski sektor. Ostale zemlje su uglavnom zaglavljene u neke međumodele – objasnio je nedavno premijer Federacije Fadil Novalić:
- Kada bismo sada mi htjeli privatizirati energetski sektor, nitko ga ne bi htio. Uzeti paket u kojem postoje nestrukturirani rudnici s viškom radne snage, anarhijom u upravljanju, u kojima je sve zastarjelo? Naša ideja da dajemo termoelektrane pod koncesiju ne uspijeva. Zašto? Ako bi netko uzeo koncesiju, što će s ugljenom? A ni tržište energije nije nešto zajamčeno. Dakle, nužno je restrukturirati rudnike, a za to treba najmanje osam godina i 400 milijuna maraka – kazao je Novalić i dodao da “ne bi bilo loše da država pokaže volju za privatizaciju BH Telecoma”.

Imamo vlast koja rudarski sektor posmatra odnosno tamošnju situaciju javnosti prezentuje kao elementarnu nepogodu: "eto, poplava je, zemljotres" a u stvari vrlo dobro koristi rudarski sektor kako bi imali dovoljno glasova na izborima.

I onda neko treba vjerovati u njihovu dobru namjeru.

[Investitor]

Referendumom do odluke o prodaji elektroprivreda
Konačno je u javnost isplivala dugo najavljivana Agenda ekonomskih reformi, koja je navodno urađena u dogovoru bh. političara i predstavnika EU te MMF-a i koja podrazumijeva, kako je najavljeno, plan za reformu socijalnih davanja i zakona o radu, smanjenje plata administraciji i zaustavljanje novog zapošljavanja u javnom sektoru, ukidanje partijskog funkcionisanja javnog sektora, borbu protiv korupcije i tako dalje. Ovaj dokument koji je Vijeće ministara BiH prilično olako već potpisalo i usvojilo, a čijih je svih 14 tačaka u prošli petak objavilo Oslobođenje, zapravo i ne sadrži nikakve realne prijedloge ekonomskih reformi u konvencionalnom smislu tih riječi, nego najviše podsjeća na puki nastavak implementacije neoliberalne ekonomske doktrine na ovim prostorima.

Iz agende je također jasno da nije urađena u saradnji, nego da su je bukvalno napisali stranci. Naši političari trebaju je samo potpisati, usvojiti i potom implementirati. To je, dakle, nastavak do sada mnogo puta primijenjenog obrasca koji su predstavnici međunarodne zajednice uspostavili kod nas, prvo sa privatizacijom banaka, a potom masovnom privatizacijom. A taj obrazac ide ovako. Međunarodna zajednica daje novac koji se knjiži kao makroekonomska pomoć BiH, zatim pripremi sve zakone i propise kako to njoj odgovara, potom novac dobijaju i potroše strani konsultanti koji nadgledaju provođenje takvih "reformi"... a naši se političari na kraju zadovoljavaju nekritičkim potpisivanjem, slikanjem i davanjem izjava za medije, implementacijom projekta i naravno odgovaranjem za njih. Na kraju, kako je to do sada bilo, sve to skupa plaćaju i ispaštaju ovdašnji poreski obveznici - bh. kompanije, građani, penzioneri, djeca i tako dalje.

Međutim, u cijeloj toj agendi ima par stvari koje naročito plijene pažnju. Agenda predviđa da nam MMF piše novi Zakon o radu, što je samo po sebi van pameti. Zatim, tu je i dobro prikriveno povećanje PDV-a, ali su ipak kruna svega planovi da se krene s privatizacijom telekoma i elektroprivreda pod paskom "ukidanja partijskog funkcionisanja javnog sektora". Nema nikakve sumnje da je međunarodna zajednica ponovo odradila sjajan posao. Prodaju ovdašnjih telekoma i elektroprivreda - što je očito krajnji cilj agende - umotala je u prilično prazan dokument sa pompeznim nazivom ekonomske reforme, pri čemu će BiH biti otete posljednje preostale profitabilne infrastrukturne kompanije. A ovdašnjoj se javnosti sve to prezentira kao briga za loše ekonomsko stanje u BiH. No, kako nas historija uči, čim telekomi i elektroprivrede pređu u ruke stranaca, a MMF napiše zakon o radu, međunarodna će zajednica zaboraviti i nas i agendu, baš kao što je to urađeno i nakon privatizacije banaka i certifikatske tranzicije vlasništva. Agenda ekonomskih reformi je, dakle, klasična neoliberalna doktrina u svom najgorem izdanju. Donosi opet apsolutno isti obrazac koji smo već vidjeli: prodaj sve što vrijedi i zaduži se, napuni budžet i potroši ga... i onda opet tako, ukrug, sve dok ne dođe do potpunog ekonomskog i političkog kolapsa i propasti.
Međutim, najgore u svemu tome je što ovdašnji političari pristaju nevjerovatno lako na takve "reforme", iako su u posljednjih dvadesetak godina imali nekoliko prilika vidjeti i naučiti kako cijela ta stvar funkcionira i kakve razorne posljedice ostavlja. Pri tome su političari u RS-u izgleda ipak malo zreliji i mudriji od federalnih kolega ili onih na državnom nivou. Željka Cvijanović, premijerka RS-a, čim su ciljevi agende objelodanjeni, javnosti se obratila riječima da je "jasno rekla strancima da neće biti privatizacije Elektroprivrede RS-a". S druge strane, Fadil Novalić, premijer FBiH, medijima je ponosno kazao kako će Vlada FBiH prihvatiti agendu u potpunosti, ali je dodao i da privatizacije elektroprivreda neće biti jer "nema zainteresiranih". Sa državnog nivoa Denis Zvizdić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, poziva niže nivoe vlasti da potpišu dokument onako kako je i on to učinio. Zauzvrat će svi oni dobiti, kako je to predviđeno u dokumentu, tješnju saradnju sa MMF-om, što zapravo znači još kredita koje će građani otplaćivati. Premijerka RS-a nam je još nešto otkrila. Ona je, naime, kazala da kad god razgovara sa strancima, oni prvo kažu kako telekomi (i elektroprivrede) u FBiH još nisu privatizirani, što ustvari veoma jasno pokazuje šta strance stvarno interesira i šta je zapravo krajnji cilj agende.

O tome koliko je pogubno to što će nam MMF pisati Zakon o radu, čemu sve to vodi i kakve su posljedice, pisali smo do sada nekoliko puta, baš kao i o posljedicama privatizacije telekoma. Ono što predstavlja novi konkretni iskorak u neoliberalnoj doktrini na ovim prostorima je prodaja elektroprivreda.

I potpunim ekonomskim laicima danas je kristalno jasno da je to budalaština bez presedana kojoj su se uspjeli oduprijeti svi u regiji. Niko nije niti pomislio, a kamoli dopustio, prodaju elektroenergetskih kompanija. Oni koji su to uradili, kao naprimjer Grčka, danas se žestoko kaju. U sjajnom grčkom dokumentarnom filmu Katastrojka (katastrojka je ustvari termin koji je skovan od riječi katastrofa i perestrojka, op. a.) reditelj filma veoma plastično ocrtava kako se pod naletom užasavajuće neoliberalne doktrine Grčka pretvorila u prezaduženu zemlju u kojoj privatne multinacionalne korporacije upravljaju infrastrukturom. Potom opisuje kako se privatizacija infrastrukturnih dobara, poput vodovoda i snabdijevanja električnom energijom, pokazala promašajem i u ekonomski najrazvijenijim zemljama (SAD, Njemačka...) te kako je svuda na planeti taj model doveo samo do enormnog rasta cijena usluga.

Privatizacija vodovoda u Parizu rezultirala je rastom cijena vode većom od 260 posto! Francuska je potom vodovodnu infrastrukturu iz privatnih ruku ponovo vratila u državnu nadležnost. Njemačka danas vraća općinama vlasništvo i nadležnosti nad snabdijevanjem električnom energijom, navodi se također u filmu. Međutim, tek je u SAD-u privatizacija proizvodnje i snabdijevanja električne energije pokazala užasavajuće rezultate. Naši bi političari i građani svakako trebali pogledati ovaj film, odnosno bar onaj dio u kojem se pušta tonski snimak dvojice menadžera kompanije Enron koji ismijavaju gašenje proizvodnih postrojenja kako bi izazvali vještačku nestašicu struje i zatim rast cijena. Razgovor zaključuju riječima kako će "je.... kalifornijske bakice sve to na kraju platiti" što izaziva salve smijeha kod njih. U Grčkoj je, naprimjer, prema preporukama MMF-a i EU, privatizirana tamošnja elektroprivreda. Rezultat? Kompanija vrijedna 17 milijardi eura prodata je za samo 700 miliona eura, pri čemu je, u trenutku privatizacije, građen blok jedne termoelektrane čija je izgradnja u tom trenutku koštala 1,5 milijardi eura. Cijela kompanija je, dakle, prodata za manje od pola cijene izgradnje samo jednog bloka. Nakon prodaje, usluga i snabdijevanje nisu poboljšani, zemlja je postala energetski više ovisna od inostranstva, a cijene električne energije su porasle u prvih par godina za više od 80 posto!

Upravo se to sada i nama nudi u paketu "ekonomskih reformi", u dokumentu za koji se bh. političari utrkuju da ga potpišu.

Petog februara 2014. godine u Tuzli su počele demonstracije koje su prerasle u prave socijalne nemire.

Političari su se isprepadali i počeli su obećavati sve i svašta, a građani i obespravljeni radnici tražili su zapravo tek ostavke vlada, zatim da se pokrenu ekonomija i proizvodnja te da se zaustavi nesmisleno i neproduktivno zaduživanje kod MMF-a. Tražili su, također, da se pokrenu fabrike i preduzeća koji su opustošeni u procesu masovne privatizacije koju su - ponovimo to još jednom - osmislili, provodili i nadgledali predstavnici međunarodne zajednice. Nažalost, niko od demonstranata se zapravo nije tada obratio na pravu adresu - predstavnicima međunarodne zajednice. One rijetke pojedince koji su se usprotivili takvoj ekonomskoj doktrini (Grabovac, Andrijić...) visoki predstavnik je hitno smijenio. No, danas, sa određene vremenske distance, možemo jasno vidjeti ko je od njih bio u pravu. Poslušali smo MMF, Svjetsku banku i općenito predstavnike međunarodne zajednice i imamo, kao rezultat toga, najvišu stopu nezaposlenosti u Evropi i među najvišim u svijetu, najlošiji i najniži životni standard, opustošenu privredu i poljoprivredu na rubu kliničke smrti te sveopću prezaduženost i besperspektivnost.

Ovih se dana, nažalost, ponovo pokreće novi ciklus implementacije neoliberalne doktrine pod dirigentskom palicom međunarodne zajednice. Ako hoćemo da se spasimo, sada je pravo vrijeme da građani konačno kažu svemu tome veoma jasno ne. I to moraju uraditi građani, a ne političari. U regiji i svijetu su odavno shvatili da MMF i druge neoliberalne institucije mogu veoma lako ucijeniti (potkupiti) nekoliko političara, ili čak cijeli parlament, koji će potom progurati sve njihove ideje. Sjetite se samo koliko smo puta u posljednje vrijeme kod nas od predstavnika MMF-a čuli slijedeću rečenicu: "Nema slijedeće tranše kredita dok se ne uradi...." Zbog toga se sve češće u svijetu organiziraju referendumi na kojima se građani izjašnjavaju o važnim pitanjima, o privatizaciji telekoma, elektroprivreda, vodovoda, autocesta, šuma, mora i slično. U susjednoj Hrvatskoj, naprimjer, građani trenutno žele da na referendumu provjere ideju političara o prodaji autocesta, pri čemu, vrijedi napomenuti i to da bivši premijer Ivo Sanader sjedi u zatvoru zbog korupcije u slučaju privatizacije tamošnje naftne industrije.

O prodaji telekoma, elektroprivreda i autocesta ne može odlučivati par političara ili parlament. Odluku o tome moraju donijeti svi građani, na javnom referendumu, baš kako se to radi naprimjer u Švajcarskoj.

To je put kojim i mi u BiH hitno moramo krenuti, kako ne bismo ubrzo ispaštali i plaćali još jednu prilično skupu cijenu privatizacije, kako ne bismo za pet godina opet protestirali pred zgradama ovdašnjih vlada tražeći pokretanje privrede i zapošljavanje, prestanak zaduživanja, niže cijene struje i tako dalje.
http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/refe ... roprivreda

[proleter]

Čovjek bi ovo mogao potpisati da živi u normalnoj državi, gdje privreda nije podjeljena po nacionalnom ključu.
Gdje bi bio taj referendum o prodaju recimo Elektroprivrede BiH Sarajevo, u "muslimanskim" kantonima?!
Ma ideš...

[montypython]

Eldar i dalje po sistemu toplo-hladno. Jedan članak s kojim se mogu složiti a onda već slijedeći katastrofa. Sa ovim zadnijim imam mnogo problema.
Mnogo kuknjave oko nekakvih neoliberalnih "vampira" koji bi da nam deru kožu. Kao da je ovo pisao Lenjin negdje oko 1917. Samo što još nije rekao "fabrike radnicima, zemlja seljacima, a kulake na bandere". Ispada da je kod nas sve dobro i super i ništa ne treba mijenjati. Ne treba eto privatizirati BH Telecom kojem je dobit prepolovljena u zadnjih 5 godina a zaposlenih je duplo više nego što ih treba. Novac se odlijeva na sve strane u stranačke bisage. Ne spominje kupnju poslovnog objekta za 34 ako se ne varam miliona po cijeni duplo većoj od realne. Nedovršenog. Baš je lijepo kad si neprivatiziran, možeš raditi šta god hoćeš. Istovremeno privatizirani mtel/Telecom srpske nakon privatizacije procvjetao i po dobiti prestigao BH Telecom koji je prije toga bio od njega duplo veći. Zašto to nije navedeno u članku? Nego nam se svjesno potura privatizacija vodovoda u Parizu i poskupljenje vode nakon toga koje s temom Telecomi i Elektroprivreda nema nikakve veze.
Elektroprivredu, iz koje također nestaju stotine miliona i koja bi trebala imati dobit od 200 miliona a ima dva-tri ne treba dirati, neka je braća čerupaju i dalje. Rudnici u dubiozi stotinama miliona, rashodi ogromni zapošljava ko koga hoće sve na teret poreznih obveznika. Ni tamo ne treba talasati, rudara ima puno a glasaju i članovi njihovih porodica, restrukturiraće to neko nekad, možda. Totalni haos, nerad i nered u svakom preduzeću koje ima ikakve veze sa državom a u članku ni pomena o tome, samo neviđeni strah od mrskih stranaca i privatizacije.
Koji je samo strah od Zakona o radu. Svakom ko išta zna jasno je da su 3/4 fabrika uništili dugovi prema radnicima, totalni nerad i javašluk. Ljudi koje znam a direktori su nekih fabrika žale mi se da je NEMOGUĆE otpustititi čak ni radnike koji ništa ne rade, zabušavaju na poslu, više su na bolovanju nego što rade a potpuno zdravi. Čak se ne može otpustiti ni tzv radnik koji šalje svog nadređenog u neku stvar. Sve je u zakonima potpuno okrenuto socijali a o investitorima niko ne vodi računa. Zato i nema novih investicija jer bi samo lud čovjek nekog zaposlio u takvim uslovima. Posljedično najbolje je onima koji su zaposleni a oni koji nisu teško da će ikad i biti jer Zakon o Radi njih ne šljivi ni 5 posto. Takvom politikom sve je manje zaposlenih u realnom sektoru, pa je sve manje para i za budžetlije, te sve ide prema velikom raspadu i to s praskom. Ali to autora ne zanima. Sve je super i ništa ne treba mijenjati u najbjednijoj zemlji u Evropi.
Smisleno se izdvajaju i navode primjeri koji nemaju veze sa stvarnošću. Pominje se Grčka koje se je "pod naletom užasavajuće neoliberalne doktrine pretvorila u prezaduženu zellju..."
A u stvari je sve obrnuto. Nije Grčka ekonomski propala zato što se je u njoj provodila neoliberalna doktrina nego zato što se nije provodila. Grci su jednostavno odlučili da lijepo žive a da malo rade. Davali su sebi po 40 ili više dana godišnjeg, bonuse zaposlenima od po stotine Eura samo što dođu na posao redovno, bonuse mašinovođama što redovno peru ruke....Sve dakle suprotno neoliberalnoj doktrini. Nijedan omraženi neoliberalni kapitalista ne bi to dozvolio u svojoj firmi. Dijelile su se pare kapom i šakom a bez pokrića u proizvodnji i snazi realnog sektora. Sve od kredita i zaduženja, kad se propada neka se otmeno propada. Baš kao u nas. A kad je bajka završila sad im krivi oni od kojih su se zaduživali. Smijurija.