Vijesti iz ekonomije/privrede

[one]

Francuska i Italija trenutno su velike katastrofe kada je riječ o pravilu proračunskog deficita. Francuska ima proračunski deficit od 7 posto, a Italija 5 posto.
Francuska mora smanjiti deficit za nevjerojatnih 4 posto BDP-a!
Ni Italiji ni Grčkoj uopće nije smjelo biti dopušteno ući u EMU (Europska monetarna unija – eurozona).
Grčka ima udio duga u BDP-u od 170 posto. Cilj je 60 posto.
Samo su skandinavske zemlje usklađene.

Glavna iznimka bila je globalna financijska kriza i njezin rođak, kriza državnog duga europodručja. Petnaestak godina kasnije, vidimo još jednu financijsku krizu ovdje u Europi: krizu europskog društvenog i političkog modela s dubokim posljedicama za fiskalnu i financijsku stabilnost.

Kanarinac u rudniku ugljena je prekoračenje proračunskih deficita u Francuskoj i Italiji, od preko 7% odnosno preko 5% za 2024. godinu. Ovi brojevi su simptom, a ne uzrok. Iza njih leži nedostatak gospodarskog rasta potrebnog za održavanje europskog socijalnog modela. Njemačka fiskalna politika ne može se više razlikovati od one Francuske ili Italije, a ipak Njemačku muči potpuno isti problem.

Europski model pokretala su oligopolistička industrijska poduzeća, koja su bila snažno poduprta od strane države kroz regulaciju koja je naginjala jednake uvjete u njihovu korist. Njemačka automobilska industrija je klasičan primjer, ali svi su to radili.

Ono što sada ubija ovaj model je pomak u tehnologiji i geopolitička fragmentacija. Od ta dva, tvrdili bismo da je prvi važniji. Sve više i više funkcija u našim životima koje su prije bile područje isključivo mehaničkih procesa danas je u potpunosti ili djelomično digitalizirano. Barijere za ulazak su se srušile. Kina je od nule postala svjetski lider u električnim automobilima.

Europske tvrtke više ne ostvaruju dovoljan profit za poticanje društvenog modela – i za financiranje dugoročnih istraživanja. Nije iznenađenje da Europa ima vrlo malo tehnoloških tvrtki. Ukratko, europski oligopolistički model stare tehnologije više ne funkcionira u digitalnom svijetu. Izvještavali smo o pokušajima EU da se regulativom suprotstavi tehnološkom razvoju. Ali ovo je način rješavanja simptoma, a ne uzroka.

Nakon višestrukih globalnih šokova u ovom desetljeću, posljedice europskog tehnološkog pada pretvaraju se u niže potencijalne stope rasta. Italija je bila prva. Rast njegove produktivnosti bio je blizu nule otkako je pristupila euru. Rast produktivnosti u Velikoj Britaniji pao je nakon globalne financijske krize i od tada se više nije oporavio. Malo je vjerojatno da će se rast produktivnosti u Njemačkoj oporaviti, čak i ako se ekonomski ciklus oporavi. Njemačko vijeće ekonomskih stručnjaka vidi potencijalni rast od oko 0,5% do kraja desetljeća. Uz tako nizak rast produktivnosti, europski je model postao financijski neodrživ. Nije iznenađujuće da se politički sustav posvuda fragmentira. Argument za održive deficite, primjerice u Francuskoj, jest da su vam potrebni kako biste Marine Le Pen držali izvan vlasti. To znači da će ustrajati.

Pred nama je fiskalna kriza uzrokovana kombinacijom pada rasta produktivnosti i političkog zastoja. Tehnologija je glavni uzrok pada. Geopolitika je ono što ga je ubrzalo. Rješenja koja zagovaramo tijekom godina – zajednički fiskalni kapacitet, unija tržišta kapitala, zajednička nabava za obranu kako bi se neutralizirao rast potrošnje za obranu – udaljenija su no ikad. Osim ako se jedan od ovih parametara ne promijeni, financijska kriza je vrlo vjerojatan scenarij.

[Elkombar]

Francuska i Italija trenutno su velike katastrofe kada je riječ o pravilu proračunskog deficita. Francuska ima proračunski deficit od 7 posto, a Italija 5 posto.
Francuska mora smanjiti deficit za nevjerojatnih 4 posto BDP-a!
Ni Italiji ni Grčkoj uopće nije smjelo biti dopušteno ući u EMU (Europska monetarna unija – eurozona).
Grčka ima udio duga u BDP-u od 170 posto. Cilj je 60 posto.
Samo su skandinavske zemlje usklađene.

Glavna iznimka bila je globalna financijska kriza i njezin rođak, kriza državnog duga europodručja. Petnaestak godina kasnije, vidimo još jednu financijsku krizu ovdje u Europi: krizu europskog društvenog i političkog modela s dubokim posljedicama za fiskalnu i financijsku stabilnost.

Kanarinac u rudniku ugljena je prekoračenje proračunskih deficita u Francuskoj i Italiji, od preko 7% odnosno preko 5% za 2024. godinu. Ovi brojevi su simptom, a ne uzrok. Iza njih leži nedostatak gospodarskog rasta potrebnog za održavanje europskog socijalnog modela. Njemačka fiskalna politika ne može se više razlikovati od one Francuske ili Italije, a ipak Njemačku muči potpuno isti problem.

Europski model pokretala su oligopolistička industrijska poduzeća, koja su bila snažno poduprta od strane države kroz regulaciju koja je naginjala jednake uvjete u njihovu korist. Njemačka automobilska industrija je klasičan primjer, ali svi su to radili.

Ono što sada ubija ovaj model je pomak u tehnologiji i geopolitička fragmentacija. Od ta dva, tvrdili bismo da je prvi važniji. Sve više i više funkcija u našim životima koje su prije bile područje isključivo mehaničkih procesa danas je u potpunosti ili djelomično digitalizirano. Barijere za ulazak su se srušile. Kina je od nule postala svjetski lider u električnim automobilima.

Europske tvrtke više ne ostvaruju dovoljan profit za poticanje društvenog modela – i za financiranje dugoročnih istraživanja. Nije iznenađenje da Europa ima vrlo malo tehnoloških tvrtki. Ukratko, europski oligopolistički model stare tehnologije više ne funkcionira u digitalnom svijetu. Izvještavali smo o pokušajima EU da se regulativom suprotstavi tehnološkom razvoju. Ali ovo je način rješavanja simptoma, a ne uzroka.

Nakon višestrukih globalnih šokova u ovom desetljeću, posljedice europskog tehnološkog pada pretvaraju se u niže potencijalne stope rasta. Italija je bila prva. Rast njegove produktivnosti bio je blizu nule otkako je pristupila euru. Rast produktivnosti u Velikoj Britaniji pao je nakon globalne financijske krize i od tada se više nije oporavio. Malo je vjerojatno da će se rast produktivnosti u Njemačkoj oporaviti, čak i ako se ekonomski ciklus oporavi. Njemačko vijeće ekonomskih stručnjaka vidi potencijalni rast od oko 0,5% do kraja desetljeća. Uz tako nizak rast produktivnosti, europski je model postao financijski neodrživ. Nije iznenađujuće da se politički sustav posvuda fragmentira. Argument za održive deficite, primjerice u Francuskoj, jest da su vam potrebni kako biste Marine Le Pen držali izvan vlasti. To znači da će ustrajati.

Pred nama je fiskalna kriza uzrokovana kombinacijom pada rasta produktivnosti i političkog zastoja. Tehnologija je glavni uzrok pada. Geopolitika je ono što ga je ubrzalo. Rješenja koja zagovaramo tijekom godina – zajednički fiskalni kapacitet, unija tržišta kapitala, zajednička nabava za obranu kako bi se neutralizirao rast potrošnje za obranu – udaljenija su no ikad. Osim ako se jedan od ovih parametara ne promijeni, financijska kriza je vrlo vjerojatan scenarij.

Juce je novi senegalski predsjednik Bassirou Diomaye Faye objavio da Francuska treba da napusti Senegal i zatrazio da se pregledaju svi ugovori o rudarstvu, plinu, nafti i ribolovu sa francuskim kompanijama.
Jos jedna vijest da se Afrika budi i ne zeli da ih Zapad pljacka vise. Jos kad jednog dana kazu: " Nasa roba koja vama prijeko treba je poskupila. I primamo samo zlato, ne zelimo vase bezvrijedne papire".

[one]

broj zaposlenih

Elektroprivreda BiH 3.940

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu 3.099

BH Telecom 3.079

Sveučilišna klinička bolnica Mostar 2.734

RMU Banovići 2.669

Željeznice Federacije BiH 2.585

BH Pošta 2.548

Univerzitetski klinički centar Tuzla 2.454

Elektroprivreda HZ HB Mostar 2.330

[one]

Luka Baltimore bila je jedan od glavnih američkih izvoznika ugljena, što bi moglo izazvati pritisak na rast globalne cijene energije u ionako inflatornom okruženju i poskupjeti operacije taljenja metala.

slucajno ili ne izgleda da bi inflacija mogla ostat narednih 6 do 8 godina

[one]

Crude Oil
85.81

Gold
2,302.80

[montypython]

Nafta prešla 90 dolara za barel, (trenutno 91). Ako ostane i približno tako slijedi novi val inflacije.

[one]

kad krene sljedeca vrlo moguce da ce zavrsit dvocifreno a moguce da ce je pratit i kamatne stope

[one]

Očekuje se da će trideset velikih središnjih banaka smanjiti stope u drugoj polovici 2024. godine, godine kada će više od sedamdeset zemalja imati izbore, što često znači golema povećanja državne potrošnje. Osim toga, najnoviji podaci o inflaciji pokazuju uporno postojan rast potrošačkih cijena na godišnjoj razini.

Trideset središnjih banaka koje ublažavaju i sedamdeset nacionalnih vlada povećavaju potrošnju u izbornoj godini znači više goriva za požar inflacije u godini u kojoj je rast ponude novca značajno odskočio od najnižih razina iz 2023.

Središnje banke ignorirale su monetarne agregate kada su odbacile rizik od inflacije u 2020., a sada ponovno popuštaju prebrzo kada bitka protiv inflacije nije završila.

Nadalje, jedino pravo oruđe koje su središnje banke koristile je podizanje stopa, jer su različite paralelne mjere rasta novca, uključujući obrnute repo injekcije likvidnosti, držale rast ponude novca na visokoj stopi čak i kada je bilanca središnjih banaka G7 bila umjerena, doduše sporijim tempom od najavljenog.

Snižavanje stopa može doći prekasno jer će, do vremena kada se provede, uzrokovati dvostruko negativno.

Državni deficit bit će jeftiniji za refinanciranje, što će ponovno napuhati već rekordno visok javni dug, ali ti rezovi mogu imati mali utjecaj na mala i srednja poduzeća i obitelji jer oni znatno više pate od akumuliranih učinaka inflacije, što znači slabije marže, više teškoća sastavljanja kraja s krajem i osiromašenje.

Također moramo imati na umu da ove postojane razine službene inflacije dolaze nakon relevantnih promjena u izračunu indeksa potrošačkih cijena. Jedno sigurno znamo: potrošači ne obraćaju pozornost na godišnju stopu rasta cijena, već na akumuliranu razinu uništenja svoje kupovne moći, a svi, od Europljana do Amerikanca, znaju da su umjetno osiromašili suludim fiskalne i monetarne politike koje se provode 2020.

Nitko tko ozbiljno shvaća inflaciju ne bi ni razmišljao o ublažavanju u izbornoj godini, dodajući trilijune dolara deficitarne potrošnje na vatru inflacije. Nadalje, povijest inflacije upozorava nas na lako i prebrzo odustajanje.

Fed čini veliku pogrešku hvaleći se naslovnim gospodarskim brojkama koje dolaze iz prikrivanja recesije privatnog sektora golemim povećanjem javnog duga i slabljenjem brojki zaposlenosti uljepšanih privremenim poslovima i zapošljavanjem u javnom sektoru. Osim toga, čini pogrešku dajući lažne signale koji tjeraju sudionike na tržištu da preuzmu veći rizik. Nije došlo do značajnog smanjenja ponude novca ako uključimo različite slojeve injekcija likvidnosti. Najava skorog smanjenja kamatnih stopa zasigurno će povećati spekulativni dug, ali teško da će promijeniti potražnju za kreditima okosnice gospodarstva, malih poduzeća i obitelji. Budući da je američka vlada odbacila sve pozive na normalizaciju i umjesto toga dodala više deficita i duga kao da rastući prinosi na obveznice nisu problem, građani i poduzeća već su uvelike patili od tekuće inflacije i povećanja stopa. Kao takvo, smanjenje stope pomoći će već napuhanoj državnoj potrošnji i zombi korporacijama koje zadržavaju pristup tržištima kapitala. Svi ostali bit će obostrano oštećeni, s inflacijom i manjim pristupom kreditima.

Možda mislite da su svi gore navedeni problemi pogreške politike, ali nisu. Ovo je spor proces nacionalizacije resursa. Inflacija i umjetno stvaranje novca kroz deficite i monetizaciju postupni su prijenos bogatstva iz stvarnih plaća i depozitne štednje na državu. Vi zapravo postajete siromašniji kako biste održali sve veću veličinu vlade. Kad sljedeći put pročitate da su golemi deficiti i monetarno popuštanje dobra politika za srednju klasu, zapitajte se zašto vam je svake godine sve teže plaćati robu i usluge. Pogreške počinjene 2020. – 2024. koštat će srednju klasu mnogo više poreza, čak i ako vlada obeća da će to biti samo „porezi za bogate“, najstariji trik za povećanje poreza.

Više poreza, stalna inflacija, skriveni porez i gubitak vrijednosti vaših plaća. To vam je "olakšanje". Recesija privatnog sektora s glavnim ekonomskim brojkama napuhanim državnim dugom. Recept za stagflaciju.

[one]

Središnja banka Zimbabvea pokrenula je u petak novu "strukturiranu valutu" potpomognutu zlatom, dok se nastoji uhvatiti u koštac s nevjerojatno visokom inflacijom i stabilizirati gospodarstvo zemlje koje je dugo posrtalo.

ZiG—skraćenica za Zimbabwe Gold—zamijenit će zimbabveanski dolar čija je vrijednost pala tijekom protekle godine, gurajući inflaciju preko krova, rekao je guverner Banke rezervi John Mushayavanhu.

"S učinkom od danas... banke će pretvoriti trenutna stanja zimbabveanskih dolara u novu valutu", rekao je, predstavljajući izjavu o monetarnoj politici.

Najavio je i drastično smanjenje glavne kamatne stope banke, sa 130 posto na 20 posto.

ZiG će biti "potpuno usidren i potpuno podržan" košaricom rezervi koja se sastoji od strane valute i plemenitih metala—uglavnom zlata, dodao je Mushayavanhu.

[one]

U potezu kojim se želi ograničiti masovna migracija, Švicarska će održati referendum o ograničavanju njihova stanovništva na 10 milijuna do 2050. godine.