Vijesti iz ekonomije/privrede

[panzer]

Ovo je ono što se dobrom voljom nekoga saznalo. Koliko "nemoralnih ponuda" izvan i unutar BIH dolazi onima koji odlučuju o vođenju države?

Gostujući prošle sedmice na TVN1, dr. Adisa Omerbegović-Arapović, profesorica sa Burch Univerziteta i potpredsjednica SBB-a za ekonomsku politiku i strateški razvoj, rekla je nešto veoma interesantno. Kazala je kako je svojevremeno bila nominirana za člana Nadzornog odbora NOS-a (Nezavisni operator sistema) BiH, ali je taj angažman odbila jer ne želi primati naknade iz budžeta. Dodala je također da trenutno jeste članica Ekonomskog savjeta (vijeća) Vlade FBiH, što nije plaćen angažman, ali da su članovi tog savjeta, kako je rekla, “dobili nemoralnu ponudu od jedne strane ambasade” pod uslovom da potpišu da neće kritikovati rad Vlade FBiH.

Na pitanje novinarke TVN1 o kojoj je ambasadi riječ, profesorica je rekla kako je riječ o britanskoj vladi, koja značajnim sredstvima pomože rad vlada u BiH. Dodala je da to neminovno možda i nije loše, ali da i to mora biti transparentno. Naglasila je također da ona nije potpisala izjavu o nekritikovanju Vlade FBiH, jer je to u osnovi neprincipijelno, budući da će savjet odlučivati o bitnim stvarima za ekonomiju BiH. “Odlučila sam da ostanem profesorica i da primam tu platu i da utičem na javne politike u ovoj zemlji. Ne moramo svi ući prljavi u politiku, možemo i čisti”, zaključila je ona.

Ovo je prilično pošten potez profesorice Burch Univerziteta, koji baš i nije uobičajen u bh. javnom životu, a posebno ne u ovdašnjoj politici. No, ono na što bh. javnost mora obratiti posebnu pažnju u cijelom ovom slučaju je zapravo ta “nemoralna ponuda” britanske vlade upućena članovima Ekonomskog savjeta, koja je ukrašena jednim malim dodatkom - da se ne kritikuje Vlada FBiH!?

Šta, dakle, znamo o toj nemoralnoj ponudi? Znamo da britanska vlada značajnim sredstvima pomaže rad vlada u BiH (?!) te da je valjda u sklopu toga poslala i nemoralnu ponudu članovima Ekonomskog savjeta. Da li je dobro da britanska vlada značajnim sredstvima pomaže rad Vlade FBiH? Zamislimo sada jedan primjer. Neka cijela situacija i svi akteri ostanu isti, samo neka se sada umjesto britanske vlade pojavi, recimo, jedna komercijalna banka ili neki telekom-operatora. Da li bi bilo dobro da banka ili telekom finansijski podržavaju rad Ekonomskog savjeta Vlade FBiH? Možda bi bilo dobro, a možda i ne - zavisi kako ko gleda na to - ali je to sasvim sigurno veoma loše ako bi ta banka ili telekom zauzvrat tražili nešto ili očekivali nekakvu protuuslugu. A britanska vlada već u samom startu traži nešto. Evo vam podrška, ali samo ako nećete kritikovati rad Vlade FBiH. Obratite u ovom slučaju pažnju na to kako demokratska načela te sloboda govora i mišljenja ponekad imaju sasvim drugačije konotacije u interpretaciji najrazvijenijih demokratskih nacija.

A ako članovi Ekonomskog savjeta ne mogu kritikovati poteze federalne vlasti, kakva je onda njihova uloga? Da li im je uloga da samo klimaju glavama i aminuju sve što odluči Vlada FBiH, odnosno što žele njeni stvarni nalogodavci? U tom se slučaju onda gubi i sama suština tog Ekonomskog savjeta, koji je sastavljen od sedam doktora ekonomskih nauka, a koji bi trebali bez naknade da savjetuju Vladu FBiH u vezi sa ekonomskom politikom te da Vladi samoinicijativno upućuje prijedloge mjera i aktivnosti u cilju stvaranja održivog ekonomskog rasta.

Ustvari, nemoralnom se ponudom zapravo kupuje nezavisnost tog savjeta te se samim tim narušava i sama ideja cijele te inicijative - da stručni ljudi iz BiH bez naknade savjetuju Vladu FBiH. Nemoralnom se ponudom zapravo veoma efikasno kupuje šutnja ekonomskih stručnjaka iz ove zemlje kako bi se mogle i dalje neometano implementirati određene ekonomske ideje, kao što se to konstantno čini posljednjih dvadesetak godina.

Ima u svemu tome još jedna važna stvar. Pitanje je da li Vlada FBiH zaista treba finansijsku podršku i pomoć ili ne. Ali, ako takva nekakva pomoć bez obzira na sve i dođe, onda ona mora biti apsolutno transparentna. Dakle, u ovom se slučaju mora postaviti i pitanje da li ta pomoć dolazi baš iz Britanije i od tamošnjih poreskih obveznika ili od nekog drugog? Jer, ovakvih i sličnih podrški u makroekonomskom životu BiH bilo je i do sada jako puno, ali se gotovo kao po pravilu na kraju ispostavljalo da je ta i takva pomoć uvijek bila uvjetovana nečim i stizala od nekog trećeg.

Potpisnik ovih redova je prije desetak godina, radeći tekst za magazin Dani, naletio sasvim slučajno na gotovo identičan slučaj. Krajem 2006. objavljena je vijest da je Svjetska banka odlučila da sa milion dolara potpomogne kreiranje makroekonomske politike BiH. Slijedeći tu informaciju, trag me je odveo do britanske vladine agencije DFID (Department for International Development), koja je dobila pomenuta sredstva od Svjetske banke, da bi potom od dijela tih sredstava plaćala čovjeka bliskog Svjetskoj banci koji je bio instaliran u Vijeću ministara BiH na pripremi novih ekonomskih zakona (više u Danima broj 486 iz 2006. godine). Naravno, kako to obično biva, sva ta “pomoć” je na kraju preko kredita prebačena na leđa građana BiH da je oni otplaćuju. A šta danas imamo od te pomoći? Svi tadašnji zakoni koji su usvojeni na državnom nivou - poput, recimo, zakona o carinskoj politici, stranim ulaganjima, fiskalnoj politici, vanjskotrgovinskoj politici, zakona o bankama i valutnom odboru i tako dalje - napravljeni su isključivo po uzusima i normama Svjetske banke, odnosno po uzusima neoliberalne ekonomske doktrine. Tim zakonima, između ostalog, možemo zahvaliti i za ekonomski užas u kojem danas živimo.

Danas su ljudi bliski Svjetskoj banci infiltrirani u sve pore aktuelne izvršne vlasti. Oni su ti koji kroje ovdašnju makroekonomiju, a ne premijeri i ministri koji su itekako krivi što su ih pustili i što ne rade svoje poslove. I kada se sve sabere i oduzme, lako je shvatiti da je prevashodni interes nemoralne ponude zaštititi ljude u izvršnoj vlasti bliske Svjetskoj banci kako bi oni mogli i dalje na miru, van dometa kritika, implementirati sve što Svjetska banka, MMF i međunarodna zajednica žele. Ko ne vjeruje u to, neka površno pročita Reformsku agendu. Nema doslovno nijednog pasusa u kojem se ne navodi da će se neka mjera implementirati uz pomoć ili u saradnji sa Svjetskom bankom i MMF-om, današnjim vodećim perjanicama neoliberalne ekonomske doktrine, koja od država trećeg svijeta pravi tek puke kolonije bogatih država. Pojedini predstavnici međunarodne zajednice u BiH snažno podržavaju tu ideju, jer im je to jednostavno u interesu.

Na kraju, moramo se sjetiti i da je Svjetska banka još daleke 1996. godine sama na sebe preuzela obnovu privrede i ekonomije BiH, postavljajući ambiciozne ciljeve: povećanje zaposlenosti, smanjenje siromaštva, pokretanje proizvodnje, dostizanje predratnog BDP-a u roku od samo pet godina i tako dalje. Koliko je Svjetska banka bila uspješna u tome, osjećamo danas svi na svojoj koži. Stoga se mora postaviti i pitanje treba li BiH i dalje puštati Svjetsku banku, MMF i općenito međunarodnu zajednicu da ovdje rade šta hoće? Na to pitanje, poštovani čitatelji, odgovorite sami. No, pri tome imajte na umu da je Albert Einstein svojevremeno ludost definisao kao uporno ponavljanje istog uz očekivanje drugačijih rezultata.

[slavuj]

Drago mi je da je uvažena Profesorica ostala baš to,kako je ja vidim od prvih njenih pojavljivanja u javnosti.
Ako ništa drugo,pokazala je da je pametna ,što se za neke druge ovih dana često spominjane,i ne može reći!Shvatila je da bi prihvatanjem te ponude potpuno ugrozila poziciju svoga supruga!Naravno,ja smatram da takav stav proizilazi iz karaktera i cijelog mentalnog sklopa osobe!
A inače mi nije jasno od kuda,u zemlji u kojoj ekonomiju i politiku kreiraju plemenske starješine iz početka devetnaestog vijeka,toliki strah od predstavnika savremene evropske i svjetske finansijske elite!
I na kraju pitanje:Ko je autor ovog teksta?

[panzer]

E.Dizdarević u Oslobođenju. Nešto što se može komentarisati.

I sad, nema nekog straha od predstavnika finansijske elite. S njima se može dogovoriti ako se sve postavi na svoje mjesto i ako naši pregovarači imaju iskrene namjere ali ako će takvi naći sagovornika(saučesnika) sa našim plemenskim starješinama onda se situacija mijenja. Konkretno u ovom slučaju, kada stranci traže da se ne kritikuje vlada entiteta znamo šta to znači.
Dosadašnje entitetske vlade su radile sve i svašta i ni jedna nije imala takve aktivnosti koje se ne bi mogle kritikovati. Pogotovo da ih ne kritikuju ljudi koje mozemo nazvati poznavaocima makroekonomije.
Ista ta svjetska finansijska elita zadnjih deset godina nije puno marila na rashodovnu stranu entitetskog budžeta. Jesu tražili kontrolu i "obuzdavanje rasta" ali se slabo osvrću na smanjenje rashodovne strane a vjerovatno radi dvije stvari.

Prva stvar je što se boje socijalnih nemira jer kad ovakva vladajuća struktura kreše rashodovnu stranu, prvo to radi od onih od kojih ne bi trebala a svoju administraciju ostavlja da troši kako troši. I onda nije čudo što se ljudi pobune. A u februaru 2014. smo vidjeli kako se ljudi pobune.
Neko će prihvatiti teorije zavjere kako su pobune bile namještene ali meni je i dalje žao što nije izgorio neko, od nadobudnih šofera limuzina zvaničnika koji počesto prijete ostalim vozačima na cestama do nekog ministra i premijera.
I kad se ta izgorena tijela "zvaničnika" sahrane, onda se strankama može reći, dajte sad nove kandidate za zvaničnike. Pa da vidimo ko će se otimati za poziciju i funkciju kako bi obezbijedio i sebe i svoje potomke.

I kako ne kritikovati ovakve vlade. One koje odokativno lupe da nova akciza na gorivo mora biti 15pf po litru. Bez ikakvog suvislog objašnjenja. One vlade koje sakupe desetine miliona KM na ime civilne zaštite i to usmjere na neke lijeve potrošnje pa se onda čovjek s pravom može zapitati gdje idu trenutne iznosi naknade za puteve koje se uplaćuju skupa sa gorivom. One vlade koje se bjesomučno zadužuju obveznicama i tr.zapisima.

Druga stvar je što takve vlade i odgovoraju svjetkim finansijašima. Njima je onda lako upravljati takvim vladama pa se kroz uslove aranžmana može uslovljavati i neke prodaje državne imovine koju normalna vlada i nacija nikad ne bi prodala. A ovi će na kraju prodati jer će voda doći do grla pa će se rasprodati ono za šta sad govore da je strateški sektor.

[mendo]

E.Dizdarević u Oslobođenju. Nešto što se može komentarisati.

I sad, nema nekog straha od predstavnika finansijske elite. S njima se može dogovoriti ako se sve postavi na svoje mjesto i ako naši pregovarači imaju iskrene namjere ali ako će takvi naći sagovornika(saučesnika) sa našim plemenskim starješinama onda se situacija mijenja. Konkretno u ovom slučaju, kada stranci traže da se ne kritikuje vlada entiteta znamo šta to znači.
Dosadašnje entitetske vlade su radile sve i svašta i ni jedna nije imala takve aktivnosti koje se ne bi mogle kritikovati. Pogotovo da ih ne kritikuju ljudi koje mozemo nazvati poznavaocima makroekonomije.
Ista ta svjetska finansijska elita zadnjih deset godina nije puno marila na rashodovnu stranu entitetskog budžeta. Jesu tražili kontrolu i "obuzdavanje rasta" ali se slabo osvrću na smanjenje rashodovne strane a vjerovatno radi dvije stvari.

Prva stvar je što se boje socijalnih nemira jer kad ovakva vladajuća struktura kreše rashodovnu stranu, prvo to radi od onih od kojih ne bi trebala a svoju administraciju ostavlja da troši kako troši. I onda nije čudo što se ljudi pobune. A u februaru 2014. smo vidjeli kako se ljudi pobune.
Neko će prihvatiti teorije zavjere kako su pobune bile namještene ali meni je i dalje žao što nije izgorio neko, od nadobudnih šofera limuzina zvaničnika koji počesto prijete ostalim vozačima na cestama do nekog ministra i premijera.
I kad se ta izgorena tijela "zvaničnika" sahrane, onda se strankama može reći, dajte sad nove kandidate za zvaničnike. Pa da vidimo ko će se otimati za poziciju i funkciju kako bi obezbijedio i sebe i svoje potomke.

I kako ne kritikovati ovakve vlade. One koje odokativno lupe da nova akciza na gorivo mora biti 15pf po litru. Bez ikakvog suvislog objašnjenja. One vlade koje sakupe desetine miliona KM na ime civilne zaštite i to usmjere na neke lijeve potrošnje pa se onda čovjek s pravom može zapitati gdje idu trenutne iznosi naknade za puteve koje se uplaćuju skupa sa gorivom. One vlade koje se bjesomučno zadužuju obveznicama i tr.zapisima.

Druga stvar je što takve vlade i odgovoraju svjetkim finansijašima. Njima je onda lako upravljati takvim vladama pa se kroz uslove aranžmana može uslovljavati i neke prodaje državne imovine koju normalna vlada i nacija nikad ne bi prodala. A ovi će na kraju prodati jer će voda doći do grla pa će se rasprodati ono za šta sad govore da je strateški sektor.

ovo si pisao ti ili Dizdarević?

[panzer]

Onaj dio što je u quote je njegov tekst a to je ovaj :

https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/kolu ... lna-ponuda

A ja sam nastavio kao komentar na slavujev post.

[mendo]

šta su jim nudili? novac, predpostavljam...?

[ummet]

Interesantna vijest, i apsolutno tacna. Svi strani faktori itekako saradjuju sa lokalnim taykunima i naravno sa vlasti. Jedan covjek koji je ranije bio medju top 5 iz EU mi je rekao nesto u smislu "vi koga god stavite na vlast, mi cemo s njim raditi. Nije nas problem sto on ne radi u vasem interesu". Tako i jeste. Radoncic je njima itekakav partner. Bakir isto. Mene sada interesuje kome su iz Britanije ovi nasi iz vlade napravili posao? Meni jedino pada na pamet BAT i hvatanje FDSa u slobodnom padu. Nemaju Britanci nista sa Telekomom, Elektroprivredom, Osiguranjem. Ne znam za Bosnalijek? Ima liniko drugi neku vezu Britanija i Novaliceva vlada? E mislim da se tu mozze zaraditi!!!

[mendo]

da li je bilo kakvih izdaja obveznica/zaduživanja u Londonu?

[mendo]

ali generalno mislim da je više rijeć o sprovođenju reformske agende i uključivanju u euroatlantske organizacije, iza čega se kriju geostrateški interesi. poslovni manje, jer na žalost nema nekih velikih firmi...

[ummet]

Ma briga je njih za agendu i integracije. Da oni hoce agenda bi vec bila i usvojena i aktivna. Ne bi te niko ni pitao. Pa vidjeli ste kako su Dodika nasamarali. Pa ga onda podrzali, i rekli da je izvjestaj o budzetu Ok. A revizor pobjego glavom bez obzira, i prijavio 130 miliona deficita vise. Pa mi bi sad svi kleknuli na koljena da nas prime u EU a i primit ce nas za tri cetiri godine. Nece se nista promjeniti znacajnije i kad se to desi. Poslovni interesi odredjuju geostrateske. Nisu ni oni neko olicenje postenja, pogotovo ne britanci. I kod njih je borba kao i svugdje, samo sto bas ne mozes hvatat firme u padu. To ipak ima samo kod nas. I sve ovo sa Zifovima i Dufovima i KOMVP. To stvarno nema bas svugdje. Ja garantujem da je iza ovog mita poslovni interes za zataskavanje necega. Naravno osim ako Arapovicka nije slagala. Ko joj je sef, ni to ne cudi. Sjetimo se Petrica i zakona o bankama, ili kako su Grabovca smakli za koliko ono? Par stotina hiljada???? A ovi sfurdase milijarde, i Britanci ih pokrivaju. Nikad nije bilo teze biti obican puk. Sada i u vremenu koje dolazi! Amerikanci rade sa Radoncicem i to se i ne krije. Pa sta mislite ko ga stiti za ubistvo Delalica i trgovinu drogom na Kosovu? Sve je ovo itekako uvezano i definitivno nista nije slucajno. Nije ni slucajno sto treba 10 godina da krene proces za ocigledan kriminal. Krene, pa stane, pa nista.