Elektroprivreda BIH
Re: Elektroprivreda BIH
To je to. Blok od 200 MW radio polovično i odmah pola amortizacije računaš. Da bi bili bolji od plana.
Re: Elektroprivreda BIH
Svaka analiza na kraju se mora svesti na ekonomsku abecedu. Na bilo kom slobodnom tržištu prodajna cijena je za pojedinačne učesnike kategorija na koju najčešće ne mogu nikako, ili mogu minimalno uticati. Da li će se EFT ili ostali proizvođaći iz BiH natjecati na lokalnom ili tržištu EU ovisi koji tržišni mix im maksimizira profit, naravno uvažavajući ograničenja koja imaju javni snabdjevači. Ako je prodavao EP po onim nabavnim cijenama onda mu je bolje nego da izvozi.
Iskreno, meni priča s CBAM još nije jasna I ne mislim da izvoznik iz BIH u EU plaća bilo kakvu taksu još uvijek . Svi koji se na to žale koriste se igrom riječima, taksu plaća uvoznik u EU ako naš izvoznik nije obezbjedio: -dokaz o porijeklu energije iz OIE, ili- kupio CBAM za količinu koju izvozi, ili -ima dokaz da je u zemlji izvoznici u EU uspostavljen mehanizam naplate takse na CO2 u domaći fond iz kog se finansiraju OIE.
Pošto BiH nije usvojila regulativu za navedeno ostala je jedina mogućnost da na određene robe EU od 01.01.2026. uvede praktički neku hibridnu bespravnu carinu u visini CBAM takse , kao kaznu nama ,zato što na tržištu EU postoje fondovi u koje emiteri CO2 uplačuju novac ako nisu uspjeli dokupiti taksi CO2 na tržištu od onih koji ih prodaju. Prodavci certifikata najčešće ih imaju ako uspiju ostvariti manje emisije od nekih planskih I na bazi dokaza da imaju u vlasništvu potrošaće CO2. Certifikacijske kuće su privatne korporacije koje su uvele razne inovacijske koncepte ,izdavanja certifikata na šume , zelene površine, zemljište I sl. I već su mnoge zbog skandala dospjele na loš glas.
Po ovom principu bi BIH trebala biti prebogata ,jer bi nam neko trebao svima dodijeliti masu tih zelenih certifikata s tim što bi to certificiranje trebalo unaprijed platiti, a niko ne garantuje do kad će ta igra trajati, kao I u svakoj Ponzi šemi. Ako je vlast išta dobro uradila mislim da je dobro što nisu usvojili ove propise, jer bi vjerovatno opet isti biznismeni za zemljište na kom su napravili solare sada dobijali zelene certificate, a šteta bi bila samo za istinske proizvođače struje ,cementa I sl.
Kad EFT izvozi u EU prodaje po njihovoj tržišnoj cijeni koja obezbjeđuje različit profit različitim EU proizvođaćima, ali I njihovim TE normalan profit čak i kad dodaju CO2 taksu na svoju cijenu koštanja, jer inače ne bi proizvodili ,ispali bi iz tržišta.
EFT u odnosu na TE iz EU ,a I u odnosu na VE I SE ostvaruje nadprosječan profit , jer sa svojih 1200 zaposlenih u rudniku I TE uz pretpostavku o 5000 KM bruto troška po radniku mjesečno ima učešće radne snage I uglja u UP 35 % pri prodajnoj cijeni od 100 EUR/ MWh I proizvodnji od 2 GWh godišnje, kako reče direktor, što je 76 % nominalnog kapaciteta. Ali to je zaista dobro uređena I vrlo ekonomična proizvodnja I zaslužuje profit ,I može ga ostvarivati čak I kad uvoznik doda taksu koju imaju I proizvođači u EU. Problem nastaje ako uvoznik može nabaviti taksu isključivo po toj deklarisanoj tržišnoj cijeni ,a istovremeno proizvođači iz TE u EU imaju I subvencije I besplatne kvote taksi I sl.,ali mi imamo još uvijek znatno nižu cijenu rada I to je prostor za profit vlasniku.
Kad bi TE Kakanj I Tuzla uspjele dostići taj procenat iskorištenosti kapaciteta učešće troškova samo radne snage u TE I uglja u prihodu od cca 800 mil EUR po cijeni 100 EUR po MWh iznosilo bi 53 %. EP ima trenutno oko 2000 radnika u distribucijama , 1200 u TE , a ostalo uprava I HE.
Kod odvajanja ODS je možda prilika da se I organizacijski ,a ne samo kalkulativno , svi sadašnji zaposleni u upravi vežu uz ODS tako bi proizvodne jedinice bile čiste od viška troškova radne snage, u uporedbi sa sličnim kapacitetima, a distribucija koja će ubuduće pregovarati sa FERK-om imala čišću osnovu povećanja cijene.
U tom slučaju I ovakve TE bi, uz redovno snabdjevanje I držanje proizvodnje barem na 50% kapaciteta, pri cijeni iznad 100 EUR/MWh uvijek mogle ostvarivati I solidan profit na bilo kom tržištu.
Iskreno, meni priča s CBAM još nije jasna I ne mislim da izvoznik iz BIH u EU plaća bilo kakvu taksu još uvijek . Svi koji se na to žale koriste se igrom riječima, taksu plaća uvoznik u EU ako naš izvoznik nije obezbjedio: -dokaz o porijeklu energije iz OIE, ili- kupio CBAM za količinu koju izvozi, ili -ima dokaz da je u zemlji izvoznici u EU uspostavljen mehanizam naplate takse na CO2 u domaći fond iz kog se finansiraju OIE.
Pošto BiH nije usvojila regulativu za navedeno ostala je jedina mogućnost da na određene robe EU od 01.01.2026. uvede praktički neku hibridnu bespravnu carinu u visini CBAM takse , kao kaznu nama ,zato što na tržištu EU postoje fondovi u koje emiteri CO2 uplačuju novac ako nisu uspjeli dokupiti taksi CO2 na tržištu od onih koji ih prodaju. Prodavci certifikata najčešće ih imaju ako uspiju ostvariti manje emisije od nekih planskih I na bazi dokaza da imaju u vlasništvu potrošaće CO2. Certifikacijske kuće su privatne korporacije koje su uvele razne inovacijske koncepte ,izdavanja certifikata na šume , zelene površine, zemljište I sl. I već su mnoge zbog skandala dospjele na loš glas.
Po ovom principu bi BIH trebala biti prebogata ,jer bi nam neko trebao svima dodijeliti masu tih zelenih certifikata s tim što bi to certificiranje trebalo unaprijed platiti, a niko ne garantuje do kad će ta igra trajati, kao I u svakoj Ponzi šemi. Ako je vlast išta dobro uradila mislim da je dobro što nisu usvojili ove propise, jer bi vjerovatno opet isti biznismeni za zemljište na kom su napravili solare sada dobijali zelene certificate, a šteta bi bila samo za istinske proizvođače struje ,cementa I sl.
Kad EFT izvozi u EU prodaje po njihovoj tržišnoj cijeni koja obezbjeđuje različit profit različitim EU proizvođaćima, ali I njihovim TE normalan profit čak i kad dodaju CO2 taksu na svoju cijenu koštanja, jer inače ne bi proizvodili ,ispali bi iz tržišta.
EFT u odnosu na TE iz EU ,a I u odnosu na VE I SE ostvaruje nadprosječan profit , jer sa svojih 1200 zaposlenih u rudniku I TE uz pretpostavku o 5000 KM bruto troška po radniku mjesečno ima učešće radne snage I uglja u UP 35 % pri prodajnoj cijeni od 100 EUR/ MWh I proizvodnji od 2 GWh godišnje, kako reče direktor, što je 76 % nominalnog kapaciteta. Ali to je zaista dobro uređena I vrlo ekonomična proizvodnja I zaslužuje profit ,I može ga ostvarivati čak I kad uvoznik doda taksu koju imaju I proizvođači u EU. Problem nastaje ako uvoznik može nabaviti taksu isključivo po toj deklarisanoj tržišnoj cijeni ,a istovremeno proizvođači iz TE u EU imaju I subvencije I besplatne kvote taksi I sl.,ali mi imamo još uvijek znatno nižu cijenu rada I to je prostor za profit vlasniku.
Kad bi TE Kakanj I Tuzla uspjele dostići taj procenat iskorištenosti kapaciteta učešće troškova samo radne snage u TE I uglja u prihodu od cca 800 mil EUR po cijeni 100 EUR po MWh iznosilo bi 53 %. EP ima trenutno oko 2000 radnika u distribucijama , 1200 u TE , a ostalo uprava I HE.
Kod odvajanja ODS je možda prilika da se I organizacijski ,a ne samo kalkulativno , svi sadašnji zaposleni u upravi vežu uz ODS tako bi proizvodne jedinice bile čiste od viška troškova radne snage, u uporedbi sa sličnim kapacitetima, a distribucija koja će ubuduće pregovarati sa FERK-om imala čišću osnovu povećanja cijene.
U tom slučaju I ovakve TE bi, uz redovno snabdjevanje I držanje proizvodnje barem na 50% kapaciteta, pri cijeni iznad 100 EUR/MWh uvijek mogle ostvarivati I solidan profit na bilo kom tržištu.
Re: Elektroprivreda BIH
u sljedecih 5g bi nafta mogla biti ta koja ce odrediti sudbinu ove dionice