Pogledao malo na arhiva prvih 10. Od početka septembra od prvih 10 na listi dioničara JPESR prodavao je samo onaj ispod skrbnika Reiffeisen, onaj za kojeg i znamo da to radi. Od ostalih 9 sa liste niko nije mijenjao postotke. Reiffeisen skrbnički je o tom periodu spao sa 1,1865% na 1,1579 % (pod tim skrbničkim ako se ne varam imaju 3 vlasnika od kojih vjerovatno samo jedan prodaje). Kad se ovi postoci prebace na apsulutni broj meni ispada da je ta promjena na skrbničkom cca minus 9000 dionica u tom periodu. Istovremeno na sase se vidi da je u tom periodu protrgovano cca 12 hiljada dionica JPESR.
Elektroprivreda BIH
-
montypython
- Posts: 4705
- Joined: 06 May 2010, 10:52
Re: Elektroprivreda BIH
Re: Elektroprivreda BIH
• Stanovi Jadran d.d. Split imaju 0,4872% udjela dionica.
• Jadran kapital d.d. Split ima 0,4658% udjela dionica
Taj treći bi onda trebao imati 64500 komada dionica
• Jadran kapital d.d. Split ima 0,4658% udjela dionica
Taj treći bi onda trebao imati 64500 komada dionica
Re: Elektroprivreda BIH
https://www.zenicablog.com/jp-grijanje- ... -zenicane/
Kako se lako pređe na trzišnu cijenu i zo neefikasnu, sa velikim gubicima.
Treba sad za stan od 60 m2 gofisnje dati 2500 maraka za grijanje. Skuolje od Sarsjeva 70% ali dkuplje i od Zagreba, Ljubljane, Beča,...
2500 maraka je 12.500 KWh, jeftinije grijati se na grijalice nego sad na zemni gas.
Kako se lako pređe na trzišnu cijenu i zo neefikasnu, sa velikim gubicima.
Treba sad za stan od 60 m2 gofisnje dati 2500 maraka za grijanje. Skuolje od Sarsjeva 70% ali dkuplje i od Zagreba, Ljubljane, Beča,...
2500 maraka je 12.500 KWh, jeftinije grijati se na grijalice nego sad na zemni gas.
Re: Elektroprivreda BIH
Ako grijanje u Zenici poskupi za drakonskih 106%, znajući gigante i metodologiju iz Federalnog zavoda za statistiku, ukupna inflacija na nivou Federacije će rasti jedva 0,1% do 0,2%.
Re: Elektroprivreda BIH
Imam informaciju da je blok u TE Kakanj ispao nekoliko puta iz sistema, radi loseg uglja (blata) iz privatnog rudnika.
Niko od odgovornih se nije pojavio, inace takva pojava bi prije par godina upalila sve alarme i sve odgovorne..
Ili je ovo sve pusteno, ili jednostavno su mnogi uhljebljeni saznat cemo nakon formiranja nove VFBiH.
Niko od odgovornih se nije pojavio, inace takva pojava bi prije par godina upalila sve alarme i sve odgovorne..
Ili je ovo sve pusteno, ili jednostavno su mnogi uhljebljeni saznat cemo nakon formiranja nove VFBiH.
Re: Elektroprivreda BIH
Zbog zastoja u radu Termoelektrane Ugljevik, „Elektroprivreda RS“ svakodnevno izdvaja oko tri miliona KM za uvoz električne energije, što stvara velike finansijske gubitke. Izvršni direktor za tehničke poslove ovog preduzeća Ivan Koprivica nada se da će biti pronađeno rješenje za nadoknadu nedostajuće proizvodnje, između ostalog i nabavkom uglja iz drugih izvora. Prema njegovim riječima, proizvodnja električne energije po cijeni od 100 do 150 eura po megavat-satu bila bi znatno povoljnija od uvoza, za koji je potrebno izdvojiti oko 300 eura po megavat-satu.Imamo još dva protočna proizvođača, to su hidroelektrane Višegrad i Bočac, koji malu količinu energije proizvedu na dnevnom nivou, tako da nam dnevno nedostaje od 5.000 do 6.000 megavat-časova u sistemu - rekao je Koprivica.
Dodatni problem predstavljaju visoke cijene električne energije na tržištu. Prema Koprivicinim riječima, struja za isporuku narednog dana nabavljana je po cijeni većoj od 300 eura po megavat-satu, dok je dan ranije koštala između 250 i 260 eura.
Kupovina električne energije po cijenama od 250 do 300 eura po megavat-satu, koja se potom prodaje domaćinstvima po cijeni od oko 40 eura, stvara značajan finansijski pritisak na „Elektroprivredu RS“. Struja se privredi prodaje po višim cijenama, ali prosječna prodajna cijena iznosi oko 55 eura po megavat-satu, što je znatno manje od cijene uvoza.
https://depo.ba/clanak/290119/tri-milio ... waQk69sWMw
Dodatni problem predstavljaju visoke cijene električne energije na tržištu. Prema Koprivicinim riječima, struja za isporuku narednog dana nabavljana je po cijeni većoj od 300 eura po megavat-satu, dok je dan ranije koštala između 250 i 260 eura.
Kupovina električne energije po cijenama od 250 do 300 eura po megavat-satu, koja se potom prodaje domaćinstvima po cijeni od oko 40 eura, stvara značajan finansijski pritisak na „Elektroprivredu RS“. Struja se privredi prodaje po višim cijenama, ali prosječna prodajna cijena iznosi oko 55 eura po megavat-satu, što je znatno manje od cijene uvoza.
https://depo.ba/clanak/290119/tri-milio ... waQk69sWMw
Re: Elektroprivreda BIH
Mnogi iz RS-a tvrde da su ovo pripreme za prodaju EP-RS-a.
Toliko loših poteza nemoguće da je iz neznanja.
Prodaš koncesiju za 2,5 miliona pa je onda otkupis za 250 pa onda opet nema uglja.
Samo je pitanje ko će biti kupci, Srbija ili Ameri.
Toliko loših poteza nemoguće da je iz neznanja.
Prodaš koncesiju za 2,5 miliona pa je onda otkupis za 250 pa onda opet nema uglja.
Samo je pitanje ko će biti kupci, Srbija ili Ameri.
-
veliki dedo
- Posts: 380
- Joined: 10 Jan 2013, 17:18
Re: Elektroprivreda BIH
Sa skandalom oko američkih dužnosnika koji koriste svoje funkcije za privatno bogaćenje male su šanse za njihovu kupovinu. Volio bih i da projekat JI, generalno a naročito ovakav kakav je, propadne jer je i tu bio jedini cilj bogaćenje nekolicine a na štetu ove države i svih njenih građana uz pogodovanje domaćih, korumpiranih i ucjenjenih izdajnika.
Tako da smatram da je Srbija glavni i jedini favorit pogotovo što je i sam Vučić izjavio, mislim prije otprilike godinu ili malo više dana, da je spreman (ot)kupiti sve BiH Elektroprivrede i to po najvišoj cijeni. Mislim da bi cjelokupna prodaja ili prodaja većinskog dijela vlasništva bilo nešto najbolje što se može desiti bilo kojoj našoj javnoj kompaniji a naročito svim našim Elektroprivredama, leglima korupcije, pljačke, nemara i nerada i kukavičijim gnijezdom uhljeba, nesposobnih, korumpiranih i podobnih likova i čitavih stranačkih garnitura.
Kupi nas i ti Srbijo, kada smo ovoliko glupi, nesposobni i pokvareni, ništa drugačije i ništa bolje nismo ni zaslužili.
Tako da smatram da je Srbija glavni i jedini favorit pogotovo što je i sam Vučić izjavio, mislim prije otprilike godinu ili malo više dana, da je spreman (ot)kupiti sve BiH Elektroprivrede i to po najvišoj cijeni. Mislim da bi cjelokupna prodaja ili prodaja većinskog dijela vlasništva bilo nešto najbolje što se može desiti bilo kojoj našoj javnoj kompaniji a naročito svim našim Elektroprivredama, leglima korupcije, pljačke, nemara i nerada i kukavičijim gnijezdom uhljeba, nesposobnih, korumpiranih i podobnih likova i čitavih stranačkih garnitura.
Kupi nas i ti Srbijo, kada smo ovoliko glupi, nesposobni i pokvareni, ništa drugačije i ništa bolje nismo ni zaslužili.
Re: Elektroprivreda BIH
https://indikator.ba/EKONOMIJA/ArtMID/4 ... a-ulaganja
Ovaj članak mi izgleda kao prva najava lobiranja i pritiska privatnog kapitala investiranog u OIE na državu da i ona “investira” kako bi mogli prodavati zelenu energiju i sačuvati svoje investicije od propasti. Usput daju i uputstvo da to treba izvesti kroz povećanje cijena struje.
Izgleda da je to ona snaga koja je nedostajala da pokrene s mrtve tačke procese u energetici ,kad nisu mogli strateški planovi , vlade ili uprave EP.
Trenutno su ukupno instalirani kapaciteti u BIH cca 5200 MW. Ako će za četiri godine da se prikljući još cca 2000 MW OIE to će iznositi ukupno 7200 MW. Neka kapaciteti TE ostanu na efektivnih 1700 MW ( Stanari 300+ EP 800+ RS 600) tada će učešće instalisane snage stabilnih izvora u ukupnim biti 23,6 %. Odnos instalisane snage OIE ( uključivo i sve HE) prema fosilnim će biti 3,2 naprama 1.
Tako bi BIH 2030. god, prije plana ,postigla mnoge “klimatske” ciljeve I proporcije.
Teoretski ,kad je sistem otvoren za izvozi i uvoz, tehnički je moguć bilo koji odnos između stabilnih i nepredvidivih izvora energije. U javnosti se mnogo zloupotrebljava pojam energetske nezavisnosti.
Najčešće niko ne pomišlja da smo u nafti i plinu potpuno energetski ovisni, jer to uzima kao datost dok kod el. energije uzima kao datost energetsku nezavisnost.
Rast učešća OIE može ići neograničeno kao što i proizvodnja bazne energije može pasti na nulu. .Ako postoji mreža koja omogućava uvoz i distribuciju onda nema problema i sva energija će se kupiti, kao I nafta.Ostaje samo problem dodatnog uvećanja trgovinskog deficita za 1,5 mlrd EUR. godišnje što je manje nego što je deficit samo na hrani, koju takođe možemo proizvoditi.
Ali u praksi sami OIE , u zatvorenom sistemu, tehnički ne bi mogli podmirivati potrebe zbog nepredvidivosti,dnevnog dijagrama, i nemogućnosti izvoza viškova. Zbog svega ovoga je potrebno imati baznu proizvodnju, ili je uvoziti. Pošto već imamo ovih 1700 MW TE oni su potrebni da bi sve ostalo uopće tehnički bilo funkcionalno.
Javne EP ,kao I ostali pojedinačni učesnici na tržištu el.energije će ubuduće umjesto prodaje vlastite proizvodnje morati u prvi plan staviti optimiziranje profita kroz mix trgovačkih aktivnosti svojom i nabavljenom energijom.
Za sad se ni jedna od tri državne EP u ovome nije snalazila. Možda kad ih “posavjetuju” ovi privatni investitori dolaze nova vremena.
Ovaj članak mi izgleda kao prva najava lobiranja i pritiska privatnog kapitala investiranog u OIE na državu da i ona “investira” kako bi mogli prodavati zelenu energiju i sačuvati svoje investicije od propasti. Usput daju i uputstvo da to treba izvesti kroz povećanje cijena struje.
Izgleda da je to ona snaga koja je nedostajala da pokrene s mrtve tačke procese u energetici ,kad nisu mogli strateški planovi , vlade ili uprave EP.
Trenutno su ukupno instalirani kapaciteti u BIH cca 5200 MW. Ako će za četiri godine da se prikljući još cca 2000 MW OIE to će iznositi ukupno 7200 MW. Neka kapaciteti TE ostanu na efektivnih 1700 MW ( Stanari 300+ EP 800+ RS 600) tada će učešće instalisane snage stabilnih izvora u ukupnim biti 23,6 %. Odnos instalisane snage OIE ( uključivo i sve HE) prema fosilnim će biti 3,2 naprama 1.
Tako bi BIH 2030. god, prije plana ,postigla mnoge “klimatske” ciljeve I proporcije.
Teoretski ,kad je sistem otvoren za izvozi i uvoz, tehnički je moguć bilo koji odnos između stabilnih i nepredvidivih izvora energije. U javnosti se mnogo zloupotrebljava pojam energetske nezavisnosti.
Najčešće niko ne pomišlja da smo u nafti i plinu potpuno energetski ovisni, jer to uzima kao datost dok kod el. energije uzima kao datost energetsku nezavisnost.
Rast učešća OIE može ići neograničeno kao što i proizvodnja bazne energije može pasti na nulu. .Ako postoji mreža koja omogućava uvoz i distribuciju onda nema problema i sva energija će se kupiti, kao I nafta.Ostaje samo problem dodatnog uvećanja trgovinskog deficita za 1,5 mlrd EUR. godišnje što je manje nego što je deficit samo na hrani, koju takođe možemo proizvoditi.
Ali u praksi sami OIE , u zatvorenom sistemu, tehnički ne bi mogli podmirivati potrebe zbog nepredvidivosti,dnevnog dijagrama, i nemogućnosti izvoza viškova. Zbog svega ovoga je potrebno imati baznu proizvodnju, ili je uvoziti. Pošto već imamo ovih 1700 MW TE oni su potrebni da bi sve ostalo uopće tehnički bilo funkcionalno.
Javne EP ,kao I ostali pojedinačni učesnici na tržištu el.energije će ubuduće umjesto prodaje vlastite proizvodnje morati u prvi plan staviti optimiziranje profita kroz mix trgovačkih aktivnosti svojom i nabavljenom energijom.
Za sad se ni jedna od tri državne EP u ovome nije snalazila. Možda kad ih “posavjetuju” ovi privatni investitori dolaze nova vremena.