Kraj ere lake zarade
Prošla godina bila je ta u kojoj je hrvatski bankarski sektor ušao u zrelu fazu. Dok su više kamatne stope prethodnih godina gotovo automatski podizale prihode banaka, njihovim spuštanjem razlike među bankama postale su mnogo vidljivije. Pobjednici više nisu nužno oni s najvećom kamatnom zaradom, nego oni koji su pad kamatnih prihoda uspjeli nadoknaditi naknadama i drugim prihodima, uz istodobnu kontrolu troškova i rizika.
Pad dobiti na razini cijelog sustava prije svega je posljedica promjene kamatnog okruženja koju je vodio ECB. Promjene referentnih stopa ECB-a izravno utječu na cijenu po kojoj banke plasiraju kredite, ali i na kamate koje plaćaju na depozite te na prinos koji ostvaruju na višak likvidnosti. Zato promjena smjera monetarne politike brzo mijenja i strukturu njihove zarade. Taj se ciklus već ponovno okreće. ECB je u lipnju 2026. zbog novog inflacijskog pritiska izazvanog energetskim šokom prvi put nakon gotovo tri godine povećao kamatne stope, a novo povećanje uslijedilo je u rujnu.
U 2025. kreditna aktivnost ostala je snažna pa pad profitabilnosti nije bio posljedica slabljenja potražnje za kreditima, nego, prije svega, promjene cijene novca. Ta se promjena vrlo jasno vidi kada se pogleda sedam najvećih banaka. Iza sektorskog pada krije se mnogo zanimljivija priča o tome kako su se pojedini poslovni modeli snašli u godini pada kamatnih stopa. Godina 2025. nije bila ona u kojoj su banke jednostavno manje zaradile, bila je to godina u kojoj se promijenio način na koji zarađuju.
Druga važna promjena vidi se na troškovnoj strani. Dok su pad kamatnih stopa pokušavale nadoknaditi većim volumenom poslovanja i drugim prihodima, dio banaka istodobno je povećavao ulaganja u zaposlenike, IT i digitalnu transformaciju. HPB rast troškova izričito povezuje s ulaganjima u zaposlenike i pripremom digitalne transformacije, a rast troškova zaposlenika i administrativnih troškova vidljiv je i kod drugih banaka.
U uvjetima sve jače konkurencije, održavanje profitabilnosti više ne ovisi samo o cijeni kredita i depozita, nego i o tome koliko banka može povećavati poslovanje bez jednako brzog rasta troškova. Rezultat je vrlo različit od banke do banke. Zaba je uspjela napraviti ono što je u 2025. bilo najteže: izgubila je 35 milijuna eura na kamatama, ali je dobit povećala 60 milijuna. PBZ je na kamatama izgubio 52 milijuna, a nekamatnim prihodima nadoknadio je samo dio tog minusa pa mu je dobit pala 103 milijuna. Erste je povećao i kamate i naknade i uspio blago povećati dobit. RBA je rastom volumena nadoknadila pritisak na maržu. OTP-u su rast prihoda pojeli troškovi i rizik. HPB-u je pala operativna dobit, unatoč snažnom rastu bilance, dok je Addiko pokazao koliko mali pomak troška kreditnog rizika može promijeniti konačni rezultat.