Elektroprivreda BIH
Re: Elektroprivreda BIH
cijene struje ,plina i nafte ce iduce godine u evropi biti najmanje duplo ,tvrdi grafika i mislim da ne grijesi.ako ne zbog irana ono zbog printanja dolara ali ovaj put samo za neke ne za sve kao u covidu
Re: Elektroprivreda BIH
Dogodine ce cijena dionica biti ispod 5 KM bez obzira na rast cijene energije u evropi.
.
.
Re: Elektroprivreda BIH
3 km sta 5
i kad pokupujemo sve onda će nam to poništiti neki stečaj
i kad pokupujemo sve onda će nam to poništiti neki stečaj
Re: Elektroprivreda BIH
https://www.avaz.ba/vijesti/bih/1070103 ... ivrede-bih
Ova organizacija bi bila puno funkcionalnija od trenutne . Činjenica da prijedlog dolazi od bivšeg ministra energetike u vrijeme predizborne kampanje liči na onaj vic o vuku koji se obrača ovcama : “ ako mene izaberete postaću vegetarijanac”.
Ali posmatrano van tog konteksta izbora prijedlog je dobar.Zašto nije mogao proći ranije , u vrijeme mandata ovog ministra I zašto bi teško prošao I danas stvar je odnosa snaga koalicijskih partnera. Dok god su javna preduzeća plijen partija na vlasti ne postoji motiv za optimizaciju njihove organizacije I poslovnih performansi, jer to otežava mogućnost uticaja vlasti na operativne odluke uprava u pogledu zapošljavanja, tendera i ostalih politika poslovanja koje su njima interesantne.
Kad jednom uspostave čvrsta, jasna pravilaiI odgovornost za rezultate onda i sebi uskračuju mogućnost miješanja u posao onih koji odgovaraju za svoj rad. Zato vlast to u javnim preduzećima ne želi.
Svako ko se, u postojećoj organizaciji koncerna ,pokušao obračunavati s neradom unaprijed je bio gubitnik , jer je protiv sebe imao vlast I sindikate. Posljednji je bio Andelija. Zato je važno promjeniti organizaciju se unutrašnjom logikom strukture postigne sinergijski efekat za sistem u cjelini. Kao što se rešetkastom strukturom dobija otpornost konstruktivnih elemenata.
Da li je došlo to vrijeme ,ili se stvari još mogu trpati pod tepih ne znam. Više sam sklon mišljenjima da nema promjena bez dostizanja potrebne kritične mase u bilo kom sistemu.
Vlast se još dugo neće odreći upravljanja državnim resursima na sadašnjem principu podjele plijena. Za to će biti potrebni jači pritisci: nastavak ekstremnog zaduživanja , podsticanje potrošnje inflacijom, dostizanje nepodnošljivog terete kamata I intervencija MMF-a.
Ali prije toga rast će pritisak u pojedinim podsistemima pa I u EP. Obzirom da vlast nema motiv I neće nikad nametnuti potrebne promjene bez pritiska iz vana, do promjena će doći zbog pritisaka unutar koncerna. EP se već deklarisala da je plata njenih zaposlenih prioritet u isplati pred drugim obavezama. To znači I javnim snabdjevanjem( mada to nisu javno izrekli). Za promjene je potrebno da EP dođe u situaciju da bira da li će platiti nabavku struje, ili isplatiti plaće I doprinose.
Prvo će pokušati razvlačiti plačanje rudnicima, pa svoje doprinose , a do promjena će doći tek kad ne isplate redovno svojih par plata.
To je kao I sa svakom nesrećom ,niko ne vjeruje da će doći do njega dok ne postane neizbježna. Niko u EP još ne vjeruje da može biti da im se umanji plata I za fening a kamo li da je ne bude. To što rudari, koji su dio iste firme štrajkuju glađu u jami u Zenici,njih se ne tiče :oni su neradnici I to su zaslužili ,gubitnici. I gubitaši! Ovo je realno stanje , a tragikomično je to što za ove promjene ne trebaju investicije ,a efekat bi bio ozdravljenje koncerna I izbjegavanje opisanog scenarija, ali najteže je nekoga uvjeriti u nešto za njegovo dobro.
Ova organizacija bi bila puno funkcionalnija od trenutne . Činjenica da prijedlog dolazi od bivšeg ministra energetike u vrijeme predizborne kampanje liči na onaj vic o vuku koji se obrača ovcama : “ ako mene izaberete postaću vegetarijanac”.
Ali posmatrano van tog konteksta izbora prijedlog je dobar.Zašto nije mogao proći ranije , u vrijeme mandata ovog ministra I zašto bi teško prošao I danas stvar je odnosa snaga koalicijskih partnera. Dok god su javna preduzeća plijen partija na vlasti ne postoji motiv za optimizaciju njihove organizacije I poslovnih performansi, jer to otežava mogućnost uticaja vlasti na operativne odluke uprava u pogledu zapošljavanja, tendera i ostalih politika poslovanja koje su njima interesantne.
Kad jednom uspostave čvrsta, jasna pravilaiI odgovornost za rezultate onda i sebi uskračuju mogućnost miješanja u posao onih koji odgovaraju za svoj rad. Zato vlast to u javnim preduzećima ne želi.
Svako ko se, u postojećoj organizaciji koncerna ,pokušao obračunavati s neradom unaprijed je bio gubitnik , jer je protiv sebe imao vlast I sindikate. Posljednji je bio Andelija. Zato je važno promjeniti organizaciju se unutrašnjom logikom strukture postigne sinergijski efekat za sistem u cjelini. Kao što se rešetkastom strukturom dobija otpornost konstruktivnih elemenata.
Da li je došlo to vrijeme ,ili se stvari još mogu trpati pod tepih ne znam. Više sam sklon mišljenjima da nema promjena bez dostizanja potrebne kritične mase u bilo kom sistemu.
Vlast se još dugo neće odreći upravljanja državnim resursima na sadašnjem principu podjele plijena. Za to će biti potrebni jači pritisci: nastavak ekstremnog zaduživanja , podsticanje potrošnje inflacijom, dostizanje nepodnošljivog terete kamata I intervencija MMF-a.
Ali prije toga rast će pritisak u pojedinim podsistemima pa I u EP. Obzirom da vlast nema motiv I neće nikad nametnuti potrebne promjene bez pritiska iz vana, do promjena će doći zbog pritisaka unutar koncerna. EP se već deklarisala da je plata njenih zaposlenih prioritet u isplati pred drugim obavezama. To znači I javnim snabdjevanjem( mada to nisu javno izrekli). Za promjene je potrebno da EP dođe u situaciju da bira da li će platiti nabavku struje, ili isplatiti plaće I doprinose.
Prvo će pokušati razvlačiti plačanje rudnicima, pa svoje doprinose , a do promjena će doći tek kad ne isplate redovno svojih par plata.
To je kao I sa svakom nesrećom ,niko ne vjeruje da će doći do njega dok ne postane neizbježna. Niko u EP još ne vjeruje da može biti da im se umanji plata I za fening a kamo li da je ne bude. To što rudari, koji su dio iste firme štrajkuju glađu u jami u Zenici,njih se ne tiče :oni su neradnici I to su zaslužili ,gubitnici. I gubitaši! Ovo je realno stanje , a tragikomično je to što za ove promjene ne trebaju investicije ,a efekat bi bio ozdravljenje koncerna I izbjegavanje opisanog scenarija, ali najteže je nekoga uvjeriti u nešto za njegovo dobro.